B. Halász Eva - Suzana Miljan (szerk.): Diplomatarium comitum terrestrium Crisiensium (1274-1439) (Subsidia ad historiam medii aevi Hungariae inquirendam 6. Budapest - Zagreb 2014)

Epilógus

Križevački zemaljski župan (comes terrestris Crisiensis). Uvodna studija Zemaljski župan koji dolazi 1439. bio je Pavao, sin Mikčeca, koji nosi pridjevak od Cirkvene, a čija obitelj potječe od stanovitog Izaka.102 Prvi poznati član obitelji koji je nosio plemićki pridjevak de Cirkvena bio je Petar 1266. godine. Doživjeli su uspon za vrijeme vladavine Žigmun­­da Luksemburškog, posebice zbog turbulentnog razdoblja na prijelazu stoljeća. Tada se Nikola počinje nazivati i Mikčec, što je kasnije postalo obiteljsko ime. Njegova dva sina, Pavao i Nikola koji su uzdignuti u rang plemića u Regensburgu 1434. godine.103 Čini da su bili dio kraljevskog dvora. Osim što je Pavao vršio funkciju križevačkog zemaljskog župana, čini se da je bio i zemaljski župan Velikog Kalnika, zajedno s Jurjem Piersom (službenikom Hermana Celjskog).104 Kasnije je postao i križe­vački protonotar.105 106 Djelovanje zemaljskog župana Pravne ovlasti zemaljskog župana odnose su na grupu stanovnika neke utvrde, u našem slučaju križevačke, kao i na zemlje koje su joj pripa­dale. U 14. stoljeću osobe podređene zemaljskom županu nazivale su se u izvorima izrazom nobiles iobagiones castri, u 15. stoljeću pak nobiles castri,106 kako ćemo ih i mi nazivati u ovome radu. Aktivnosti zemaljskih župana koje ćemo predstaviti u nadolazećim retcima, samo su one za koje imamo potvrde u izvorima. Iako je vjerojatno uz to bilo i drugih za­dataka, oni nam nisu dokumentirani, te o njima ne možemo zasad ništa više reći. (Križevci) 1400-1526, neobjavljena doktorska radnja, Central European University, Budapest 2012., str. 242-244. 102 Potrebno je još naglasiti da se ponekad obitelj definira prema Ravenu, gdje su isto imali posjede, ali nisu istovjetni obitelji Ravenskih koja se često spominje u izvorima toga razdoblja. Usp. Pálosfalvi, The Noble Elite, str. 131, bilj. 1122. 103 Ta se grbovnica čuva u Arhivu Hrvatske akademije u zbirci Annales pod signaturom A-I-2; MOL DF 286 305). Njezin je tekst objavio Ivan Bojničić u radu Najstarija hrvat­ska grbovnica (litterae armales), Starine Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, sv. 16, Zagreb 1884., str. 113-116. 104 Isprave izdane u njihovo ime: 14. svibnja 1451. (AHAZU, D-VII1-112; MNL OL, DF 231014), 20. srpnja 1451. (MNL OL, DL 33295). 105 Detaljnije o tome i kasnijoj sudbini obitelji, vidi: Pálosfalvi, The Noble Elite, str. 131- 134. 106 Vidimo da stari termin opstaje samo u jednom slučaju: 17. svibnja 1408. (Documenta 28). 89

Next

/
Oldalképek
Tartalom