B. Halász Eva - Suzana Miljan (szerk.): Diplomatarium comitum terrestrium Crisiensium (1274-1439) (Subsidia ad historiam medii aevi Hungariae inquirendam 6. Budapest - Zagreb 2014)
Epilógus
Križevački zemaljski župan (comes terrestris Crisiensis). Uvodna studija Zemaljski župan koji dolazi 1439. bio je Pavao, sin Mikčeca, koji nosi pridjevak od Cirkvene, a čija obitelj potječe od stanovitog Izaka.102 Prvi poznati član obitelji koji je nosio plemićki pridjevak de Cirkvena bio je Petar 1266. godine. Doživjeli su uspon za vrijeme vladavine Žigmunda Luksemburškog, posebice zbog turbulentnog razdoblja na prijelazu stoljeća. Tada se Nikola počinje nazivati i Mikčec, što je kasnije postalo obiteljsko ime. Njegova dva sina, Pavao i Nikola koji su uzdignuti u rang plemića u Regensburgu 1434. godine.103 Čini da su bili dio kraljevskog dvora. Osim što je Pavao vršio funkciju križevačkog zemaljskog župana, čini se da je bio i zemaljski župan Velikog Kalnika, zajedno s Jurjem Piersom (službenikom Hermana Celjskog).104 Kasnije je postao i križevački protonotar.105 106 Djelovanje zemaljskog župana Pravne ovlasti zemaljskog župana odnose su na grupu stanovnika neke utvrde, u našem slučaju križevačke, kao i na zemlje koje su joj pripadale. U 14. stoljeću osobe podređene zemaljskom županu nazivale su se u izvorima izrazom nobiles iobagiones castri, u 15. stoljeću pak nobiles castri,106 kako ćemo ih i mi nazivati u ovome radu. Aktivnosti zemaljskih župana koje ćemo predstaviti u nadolazećim retcima, samo su one za koje imamo potvrde u izvorima. Iako je vjerojatno uz to bilo i drugih zadataka, oni nam nisu dokumentirani, te o njima ne možemo zasad ništa više reći. (Križevci) 1400-1526, neobjavljena doktorska radnja, Central European University, Budapest 2012., str. 242-244. 102 Potrebno je još naglasiti da se ponekad obitelj definira prema Ravenu, gdje su isto imali posjede, ali nisu istovjetni obitelji Ravenskih koja se često spominje u izvorima toga razdoblja. Usp. Pálosfalvi, The Noble Elite, str. 131, bilj. 1122. 103 Ta se grbovnica čuva u Arhivu Hrvatske akademije u zbirci Annales pod signaturom A-I-2; MOL DF 286 305). Njezin je tekst objavio Ivan Bojničić u radu Najstarija hrvatska grbovnica (litterae armales), Starine Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, sv. 16, Zagreb 1884., str. 113-116. 104 Isprave izdane u njihovo ime: 14. svibnja 1451. (AHAZU, D-VII1-112; MNL OL, DF 231014), 20. srpnja 1451. (MNL OL, DL 33295). 105 Detaljnije o tome i kasnijoj sudbini obitelji, vidi: Pálosfalvi, The Noble Elite, str. 131- 134. 106 Vidimo da stari termin opstaje samo u jednom slučaju: 17. svibnja 1408. (Documenta 28). 89