B. Halász Eva - Suzana Miljan (szerk.): Diplomatarium comitum terrestrium Crisiensium (1274-1439) (Subsidia ad historiam medii aevi Hungariae inquirendam 6. Budapest - Zagreb 2014)
Az átírásról
Diplomatarium comitum terrestrium Crisiensium (1274-1439) rukog m, gdje je umetnuto epentetsko "p", tamo smo ga i zadržale (assumpmendo, sumpma). U riječima kada se nalazilo slovo "£" umjesto "ph", zadržale smo slovo “i" (parafernales umjesto paraphernales). Dosljedno smo slijedile nedostatak obilježavaja diftonga (littere umjesto litterae), a kratice su razriješene isto u skladu s time (presentibus umjesto praesentibus). U slučajevima kada je slovo "i" pisano za slovo "j", pisale smo Iohannes umjesto Johannes. Pisale smo dvostruko slovo "i" u riječima gdje je slovo "y" zamjenjivalo dva slova "i" (filii umjesto fily). Dataciju smo doslovno prepisale, stoga u slučajevima kada se ona donosi skraćenim oblikom, donosimo je u originalu (zadržan je oblik M° CCC°). Nadalje, prilikom pisanja suglasnika "v" i "u", bile smo dosljedne zvučnosti, zbog čega smo na početku riječi zadržale ono slovo koje bi trebalo po zvučnosti (vult umjesto uult, te utilitatibus umjesto utilitatibus). Za slučajeve gdje se u riječi pojavljuju -ci/-ti, slijedile smo pisanje humanista (umjesto presentia donosimo presencia, te umjesto gratia donosimo grada). Ono što je napisano drugačije nego u klasičnom latinskom, ali čiji oblici nisu zbunjujući ("pravopisne specifičnosti") zadržale smo i označile znakom [!] (primjerice za irrevocabilter inrevocabiliter; fondus umjesto fundus). Sto se tiče riječi koje su u izvorniku pisane zajedno ili odvojeno, prevladalo je pisanje na način uobičajen za klasični latinski, stoga donosimo poboljšani tekst bez objašnjenja (devenisse umjesto de venisse), osim u nekoliko slučajeva kada su u srednjovjekovnom latinskom pojedine riječi obično pisane zajedno (simulcum, extunc, antedicta, necnon), ali i to samo onda kada su baš tako napisane u našem izvorniku. Od klasičnog se latinskog razlikuju udvostručivanja, odnosno umjesto da se piše jedno slovo, ostavljaju se navedena dva, ili obratno, te se ne donose pojašnjenja u bilješkama ispod teksta (anotati, asertavit). U više isprava ime Matej spominje se u nominativu kao Mathey, dakle zapisano na način kako su ga sastavljači isprava izgovarali u narodnom jeziku te ga ostavljamo u takvom obliku i u tekstu i u regestima. U slučajevima velikih i malih slova slijedimo također humanistički pravopis: velikim smo slovima pisale početke rečenica, osobna imena i imenske pridjeve, imena posjeda, odnosno blagdana. Pojmovi zapisani u izvorniku na narodnim jezicima obično su pisani velikim slovima, ali ih mi donosimo s početnim malim slovom ukoliko se ne radi o osobnim imenima (harasth, nyírfa, tul, zlog). Radi čitljivosti i jednostavnosti cijelog teksta, pisale smo poboljšanu formu, dok originale i dodatna nužna objašnjenja donosimo dolje u bilješkama. Suvremene smo dopune uklopile na odgovarajuće mjesto te je umetnuta bilješka s objašnjenjem. Također, stavljale smo i bilješku ako 24
