Ljudje ob Muri. Népek a Mura Mentén 2. kötet (Zalaegerszeg, 1998)

Vladimir Kalšan (Čakovec): Počeci gospodarskogo razvoja modernog Medimurja

Počeci gospodarskog razvoja modernog Medimurja poslova nego danas. Ona je uz pisma prevozila robu i putnike, te na svojim postajama organizirala okrepu i odmor putnicima i promjenu konja. Prije 1850. godine pošta je u Čakovcu bila u privatnim rukama. Držao ju je Juraj pl. Szombor. Potom prelazi u ruke grofa Feštetica, da bi 1884. godine postala dio državne kraljevske pošte. Več 1857. godine osim u Čakovcu, poštanski se uredi nalaze u Prelogu, Štrigovi i Kotoribi. Od 1878. godine pošta u Čakovcu počela je obavljati i telegrafsku službu. Telegraf se j oš od 1860. godine nalazio na željezničkoj stanici i uporna borba čakovečkih trgovaca da se aparat instalira u gradu urodila je plodom 1864. godine. Te je godine Udruženje trgovaca unajmilo u gradu kuču za potrebe telegrafa, a spomenute 1878. godine službu je preuzela Pošta. Telefon je u Čakovcu uveden 1902. godine. Bilo je ukupno 16 stalnih pretplatnika i dva državna korisnika. Akciju za uvodenje telefona inicirali su, naravno, čakovečki trgovci.

4 U gospodarskom smislu i u Medimurju je u tijeku sveobuhvatna dekompozicija feudalnog sustava. Feudalni gospodari - veleposjednici ako su htjeli opstati morali su kapitalizirati svoja imanja. Taj se proces ovdje može pratiti na aktivnostima posljednjih feudalnih gospodara, grofova Feštetič. Juraj Feštetič (1815.-1883.) iznajmio je 1855. godine dobar dio čakovečkog Starog grada jednom dioničkom društvu koje je tu, nakon značajnih pregradnji, otvorilo tvornicu šečera. Početkom šezdesetih godina šečerna je industrija donosila največe profite u prehrambenoj industriji. Prva šečerana u Hrvatskoj podignuta je na imanju Ivana Adamoviča u Cepinu 1836. godine. U grupi od 114 dioničara čakovečke šečerane, pored grofa Feštetica, bili su poduzetnici šečerne industrije iz Brna i Opave. Losa kvaliteta vode (previse željeza), te kasnije nedostatak sirovina postupno su doveli do propasti šečerane. Šečer koji je tu proizveden bio je smede boje i nije imao naročite cijene na tržištu. Bila je izgradena i rafinerija, radilo se o tvornici koštanog ugljena, ali je od svega toga bilo malo koristi. Jedno se vrijeme proizvodio takozvani „farin" šečer za talijansko tržište, a kasnije samo sirovi šečer koji se na čiščenje vozio u Graz. Proizvodnja je bila nerentabilna. Poduzeče je propalo, a postrojenja šečerane prešla su u ruke firme „Teier und Luft" kojoj je na čelu bio Antun Luft. Nova firma uspjela je još dvije godine održati proizvodnju. Tvornica je zatvorena 1870. godine, a strojevi su prodani. U potresu koji je Medimurje zadesio 1880. godine srušene su i zgrade šečerane.

5 Industrijsku eksploataciju nafte u Peklenici započeo je bečki industrijalac Wilhelm Singer 1884785. godine nakon što je izbušio tri bušotine, jednu duboku čak 350 metara. Bile su to prve naftne bušotine na području Hrvatske. U Selnici je 1890. godine tamošnji vlasnik koncesije H. Stavenov izbušio 4 bušotine, jednu 280 metara duboku i dobio nekoliko vagona vrlo kvalitetne „naftenske" nafte. Ta se nafta mogla rabiti i bez rafinacije, a služila je uglavnom za rasvjetu. Poduzetni W. Singer otkupio je 1895. godine koncesiju propalog Stavenova u Selnici. Uz pomoč madarske vlade Singer je stalno bušio, iako je vrijednost dobivene nafte pokrivala tek četvrtinu uloženih sredstava. U vremenu od 1901.-1904. godine izgraden je naftovod od Selnice do željezničke postaje u Murskom Središču u dužini od 4 kilometra.

6 Pretežiti dio dionica Singerove firme 1911. godine preuzeo je London-Budapest oil syndicate i eksploatirao naftu do 1918. godine, kada su u nemirima sva postrojenja oštečena, a bušotine zatrpane. Singeru je 1922. godine priznato jugoslavensko državljanstvo, vračena prava i dodijeljena nova istražna polja. Odmah je osnovao „Medimursko petrolsjeko" d.d. Zagreb-Selnica. Do 1926. godine društvo je ostalo bez kapitala i tada pretežni vlasnik firme postaje dr. Anton Raky iz Salzgitera, tada svjetski priznati stručnjak za proizvodnju nafte. Več 219