Ljudje ob Muri. Népek a Mura Mentén 2. kötet (Zalaegerszeg, 1998)

Vladimir Kalšan (Čakovec): Počeci gospodarskogo razvoja modernog Medimurja

Vladimir KALSAN kmetstva bili su u Medimurju doista neznatni zbog šinjenice sto je ono več 1861. godine jednostranom odlukom Ugarskog kraljevskog namjesništva ponovo potpalo pod madarsku vlast. Ipak, pospješen je proces socijalne diferenciacije, a prenaseljenost je učinila evidentnom glad medimurskog seljaka za zemljom. Prijeteca, pak, stvarna glad vrlo je rano oformila brojni sloj ekonomskih emigranata koji su se u potrazi za egzistencijom raštrkali po svijetu. Do 1918. godine Medimurje je bilo pod madarskom vlašču. U administrativnom i upravnom pogledu imalo je dva kotara, Čakovec i Prelog, s ukupno 22 upravne opcine. Kada je madáron, ban Levin Rauch, posluživši se nasiljem, u izborima za Hrvatski sabor 1867. godine osigurao pobjedu unionistima, sudbina Medimurja za jedno duže vrijeme bila je zapečacena. Hrvatsko - ugarska nagodba potpisana 1868. godine više uopce ni ne spominje Medimurje. Ono je posve prepušteno Madarskoj, koja je krenula putem postupnog ali odlučnog procesa madarizacije hrvatskog naroda u Medimurju pomoču školstva, novinstva, sudovanja, administracije, vojske, žandarmerije, te importa madarskog kapitala, činovnika, trgovaca i poduzetnika. Početkom pedesetih godina i Medimurje je zahvatio liberalističko - gospodarsko trgovački val, te i tu nastaju prva poduzeča. Ono je več i ranije od odlučujučeg značaja za ugarski dio Monarhije. Radi se u prvom redu o realizaciji željezničke veze Budimpešta - Trst preko Medimurja. Ova je pruga, izuzetno važna za izvoz madarskih proizvoda u svijet, puštena u promet 1857. godine, ali je na potezu od Maribora do Ljubljane u pogonu več od 1849. godine. Na nju se, dakle, naslanja pruga Budimpešta - Pragersko koja prolazi Medimurjem. Na potezu od Kotoribe preko Čakovca do Dravskog Središča na hrvatsko - slovenskoj granici pruga je duga 41 kilometar. Bio je to prvi komad pruge u povijesti hrvatskih željeznica izgraden na hrvatskom tlu. Dionica pruge kroz Medimurje počela se graditi 1858. godine, a kolodvorske zgrade u Kotoribi, Donjem Kraljevcu i Čakovcu godinu dana ranije. Čakovečka dionica pruge bila je završena 29. listopada 1859. godine i toga je dana na njoj obavljena pokusna vožnja. Službeno je javnom prometu predana 24. travnja 1860. godine. Pruga Cakovec-Varaždin-Budinščina-Zabok-Zaprešič izgradena je tijekom 1885-86. godine, teje kompletna predana u promet 13. prosinca 1886. godine. Službeni je naziv pruge bio „Cakovečko-zagrebačka željeznica mjesnog interesa" što znači da je to bila vicinalna, tj.pruga lokalnog značaja. Gradilo ju je Dioničko društvo Čakovečko-zagrebačke željeznice, osnovano 1885. godine sa sjedištem u Budimpešti. Največi dio kapitala osigurali su madarski i njemački dioničari. Glavni graditelj bio je poduzetnik Armin Schwarz iz Budimpešte. Konačno i treča pruga u Medimurju otvorena je za promet 1891. godine. Bila je to pruga Cakovec-Lendava. Iz Lendave pruga je vezivala Zalaegerszeg i željezničku mrežu zapadne Madarske. Izgradena je prvenstveno s namjerom da što bolje poveže zapadnu Madarsku s prugom Kotoriba-Pragersko, tj. s magistralom Beč-Trst. Uz solidnu cestovnu povezanost Medimurja s okolnim krajevima uradenu još u vrijeme carice Marije Terezije (1740.-1780.), zanimljivo je još spomenuti da se, kako navodi Josip Gorničič-Brdovečki, „po Dravi kretao parobrod od Osijeka do Legrada i ticao Valpovo, Gat, Miholjac, Moslavinu, Sopje, Barcs i Drnje".

2 Redoviti je poštanski promet u Čakovcu i Medimurju postojao i prije no što nam, za sada, dostupna povijesna vrela govore. Naime, 1796. godine otvorena je nova poštanska stamca izmedu Cakovca i Nagykanisze u Donjem Vidovcu. Uz pojačanu trgovinu tome su pridonjeli i ispirači zlata koji su ga prodavali u Nagykaniszi. Pošta je ranije obavljala više 218