Ljudje ob Muri. Népek a Mura Mentén 2. kötet (Zalaegerszeg, 1998)

Ivan Srša (Zagreb): Rezultati konzervatorskih istraživanja u kapeli svete Jelene u Šenkovcu kraj Čakovca

Ivan SRSA Grgura",

4 s likovima pape Grgura i Krista.

5 S obzirom na to da Andela Horvat ni u izvještaju ni u svojim putnim bilješkama, pa ni u svojoj disertaciji

6 ne spominje nijednu drugu otkrivenu scenu ili detalj dekoracije, a, osim detalja scene „Misa Svetoga Grgura", na sačuvanim fotografijama iz doba kada su izvedena preliminarna konzervatorska istraživanja nema drugih scena ili detalja, moglo bi se zaključiti da u to doba nista drugo i nije bilo nadeno. No, uoči konzervatorskih istraživanja sto ih je ekipa Restauratorskoga zavoda Hrvatske poduzela godine 1991., na zidovima u unutrašnjosti kapele, osim več spomenutoga prizora, otkriveni su i neki drugi detalji. Tako su u podnožju sjeverozapadnoga zida, neposredno uza sjeverni zid, nadeni dijelovi scene „Uznesenja i Krunidbe Blažene Djevice Marije". Oni su prikazivali lik sveča čiji su pogled i prst uprti prema Mariji, iza njega vidljive su zidine grada, dok se lijevo od njega nazirao završetak mandorle. U podnožju istočnoga zida nadeni su ostaci dvaju slikanih slojeva, gotičkoga s prikazom dekorativne trake i kasnobaroknoga sloja, tamnijega tona, koji na torn dijelu nije jasno pokazivao o čemu je riječ. Taj je gornji slikani sloj, koji je vidljiv i na fotografijama iz 1954., največim dijelom naden na sjeveroistočnome zidu, a sačuvani tragovi upučivali su na zaključak daje riječ o naslikanoj arhitekturi. Konzervatorska istraživanja iz godine 1991. bila su poduzeta sa svrhom da se u cijelosti istraži kapela, a poglavito da se utvrde opseg sačuvanih gotičkih zidnih slika, njihova očuvanost i kvaliteta, te da se one nakon konzervacije predstave javnosti. Kao sto je več spomenuto, o preliminarnim konzervatorskim i straži vanj ima iz godina 1948. i 1954. pisali su Ljubo Karaman i Andela Horvat, a nakon nastavka istraživanja 1991. i 1992. o nalazima su pisali Diana Vukičevič-Samaržija

8 i autor ovoga teksta,

9 no, iscrpna analiza i valorizacija gotičkih zidnih slika tek slijedi. Povijesni pregled Iz prijepisa i potvrde kraljice Marije od 20. lipnja 1384. o zakladnici koja je izvorno nastala 27. kolovoza 1376. vidi se da su osnivači pavlinskoga samostana kraj Cakovca, posvečenog Uznesenju Blažene Djevice Marije i Svih Svetih, bili članovi obitelji Lackovič. Utemeljenje i darivanje samostana Andrija Eggerer smješta u godinu 1374., a Ivan Kristolovec

12 i Josip Bedekovič u 1376.,

13 stoje u skladu s navedenom ispravom. Obitelj Lackovič dobila je Medimurje godine 1350.

14 od kralja Ljudevita I. i ono u njihovu posjedu ostaje do 1397. Nakon Lackoviča samostanskim patronima kratko je vrijeme bila obitelj Kanižaj (od 1397. do 1403),

15 nakon kojih je kupnjom Medimurja od kralja Sigismunda 1404. pokroviteljstvo preuzeo grof Herman Celjski.

16 Josip Bedekovič ističe u svojemu djelu daje na svodu u prizemlju zapadnoga samostanskog krila vidio isklesane grbove obitelji Celjskih.

17 Premda se izrijekom ne ističe daje medu njima bio i grb Hermana Celjskog, u literaturi se na osnovi njegova darivanja sela Senkovec čakovačkim pavlinima zaključuje da je upravo Herman Celjski dao sagraditi to samostansko krilo.

18 Čakovečki se samostan još početkom 16. stolječa spominje kao samostan Blažene Djevice Marije, o čemu svjedoči darovnica Krisofora Fadana de Thwrana, koji je samostan materijalno podupro 1505.

19 Prvi spornen novoga titulara, Svete Jelene, datira iz druge polovice toga stolječa (1559.).

20 Promjena se titulara najvjerojatnije dogodila kada je patronat nad crkvom preuzeo ban Nikola Zrinski koji je Medimurje s Čakovcem i Strigovom dobio od kralja Ferdinanda godine 1546.

21 124