Gyökerek • A Dráva Múzeum tanulmánykötete, 2006
Mészáros Ádám: Horvátok és magyarok a 18. századi Barcson
Mészáros Ádám: Horvátok és magyarok a 18. századi Barcson ÁDÁM MÉSZÁROS HRVATI IMADARIU 18. STOLJEĈU U BARCSU SAZETAK Osmanlijski ratovi koncem 17. stoljeca te ratna zbivanja vezana uz istjerivanje Turaka prisilila su podravsko stanovnistvo u Somodu da napusti svoja naselja ili da se skriva u ŝumama i moĉvarama. Prestankom ratne opasnosti mnogi su se vratili u svoja napuŝtena naselja, ali je proizvodnja na zemlji obraslom korovom, samo postupno mogla zapoĉeti. Veleposjednici su u tim naseljima namjeravali poveĉati priozvodnju davanjem povlastica i organiziranim naseljavanjem puĉanstva. U posljednjem desetljecu 17. stoljeca Barcs je bio rijetko napuĉen, no polako je poĉelo njegovo gospodarsko jaĉanje (bogacenje). Od samoga je poĉetka svoga postojanja Barcs bilo selo napuĉeno mjeŝovitim madarskim i hrvatskim stanovniŝtvom. U Podravinu, u Somod, gdje se je broj stanoviŝtva smanjio, dolazile su brojne obitelji kmetova iz regije Slavonije. U Zupaniju Somod su se pored starosjedilaca kajkavskih Hrvata iz Slavonije doselili i ŝtokavski ŝokaĉki (hrvatski) ratari iz Bosne. Madarski kmetovi u Bares dolaze iz raznih naselja u Zupaniji Ŝomod. Njihovi obiteljski nazivi upucuju na njihova ranija mjesta podrijetla: Darány, Hedrehely, Szentlászló u Madarskoj, te Buŝetina, Kalinovac, Turanovac u Hrvatskoj i Slavoniji. U povijesti Barcsa bila je vazna etapa regulacija urbarija, zbog ĉega je umjesto zajedniĉkoga placanja poreza uvedeno pojedinaĉno placanje. Za vrijeme Marije Terezije, prigodom reguliranja urbarija 1767. godine, zajedniĉki je jezik mjeŝtana nedvojbeno bio hrvatski. Nakon ŝto je od 1739. do 1740. godine harala kuga, u naselje su se vecinom doselili kmetovi iz Slavonije. Bares se polako poĉinje razvijati od 70-tih godina 18. stoljeca, pa do kraja toga stoljeca. Taj se razvoj prema kraju stoljeca sve vise intenzivira. Zahvaljujuci svomu pogodnomu geografskomu polozaju, kao i dobivanju statusa trgoviŝta (opidij) i prava za odrzavanje sajmova - zahvaljujuci razvojem mjesne trznice i naglom razvoju trgovine - bio je privlacan za mnoge doseljenike. Materijalno bogacenje mjeŝtana zapaza se u drugoj polovici 1790. godina. Isto se tako moze dovesti u vezu s ĉinjenicom da je od sela postalo trgoviŝte. Naime, na geografskoj karti Barcsa navodi se godine 1767. da u naselju zivi 48 kmetova s kuciŝtem, a 1794. samo su dva vise, tj. ima 50 kuciŝta. Medutim, za svega dvije godine, nakon dobivanja statusa trgoviŝta, 1799. godine, na karti naselja vec se detaljno navodi cak 70. domova. Godine 1803. popisano je 86 obitelji u 65
