A Békés Megyei Múzeumok Közleményei 2. (Békéscsaba, 1973)
Grin Igor: Hat délszláv népdal Battonyáról
Na doratu, na konju dobrotne. Vladeta je konja oznojio, I u bjelu pjenu obukao. Pita njega carica Milica: „0j boga ti, kneževa vojvodo Što si tako konja oznojio, Ne ideš li sa polja Kosova? Ne vidje li čestitoga kneza, Gospodar a i moga, i tvoga?" (Ej, oj) AVbjesedi Vladeta vojvoda: „0j, boga vam carice Milice! Ta ja prodjoh kroz Kosovo ravno, I ne vidjeh čestitoga kneza, Večja vidjeh kneževa Zelenka! Ceraju ga po Kosovu Turci, A knez, milsim, da je poginuo!" (Ej, oj) Kad to začu carica Milica, Proli suze niza bjelo lice, Pajošpita Vlade tu vojvodu: „Oj, boga ti Vladeta vojvodo! Kad si bio na Kosovu ravnu, Ne vidje li devet Jugoviča I djesetog starog Jug Bogdana?''' AVbjesedi Vladeta vojvoda: „Ta ja prodjoh kroz Kosovo ravno, I ja vidjeh devet Jugoviča, I djesetog starog Jug Bogdana. Oni bjehu u pola Kosova, Krvave itn ritke do ramena, I zeleni maČi do balčaka. Ali su i m malaksale ruke Sjekujuči po Kosovu Turke." (Ej, oj) J oš ga pita carica Milica: „Oj, boga ti Vladeta vojvodo! Kad si bio na Kosovo ravno, Ne vidje li još dva zeta moja, Brankoviča, Miloš Obilica?'' 1 „Ta ja prodjoh kroz Kosovo ravno, I ja vidjeh Miloš Obilica, On stojaše u pola Kosova, Ne bojno se koplje naslonio, Bojno mu se koplje prelomilo, Pa na njega navališe Turci, Do sad, mislim, da je poginuo. AV ne vidjeh Vitka Brankoviča! Na vidjeh ga, ne videlo ga sunce! On izdade čestitoga kneza, Gospodar a i moga, i tvoga! Gospodar a i moga, i tvoga!"
