Kováts Valéria: A szigetvári Zrínyi Miklósd Múzeum kiállításai. (A Janus Pannonius Múzeum Füzetei 10. Pécs, 1966)

TURSKA PRIMJENJENA UMJETNOST U DOBA OSMANLIJSKE OKUPACIJE U centru današnjeg Szigetvara (Sigeta), uklještenom izmedju uskih parcela nalazimo onu malu, tipičnu tursku kuću, u čijem je prizemlju prikazano naselje Sigeta u doba turske okupacije, (1566—1689), a na katu neke tipične izradjevine turske primjenjene umjetnosti. Iz vremena vladavine Turaka nad Madžarskom sačuvani su turski hramovi (džamije), njihovi tornjevi (minareti), mauzoleji (turbe), bunari, kupatila, zidine tvrd java, ali osim spomenute turske kuće u Szigetva.ru u čitavoj Ugarskoj ni jedna zgrada ovakve civilne namene nije se sačuvala. Ova mala kuća mogla je biti svratiste (karavanseraj) za turske trgovce na proputovanju kroz grad. U prizemlju, na nizu panoa pomoću karata, crteža i rekonstrukcionih crteža prikazuje se naselje Sigeta, izgradjeno po uzoru na turske gradove. Nakon opsade i zauzeća tvrd jave god. 1566, madžarsko stanovništvo grada je bile potpuno istrebljeno, poubijeno ili odvedeno. U grad (Ovaros — Stari grad) su se uselili turski vojnici, službenici upravnih organa, trgovci, i obrtnici. Da bi u predgradju nadoknadili istrebljeno, poglavito seljačko stanovništvo, naselili su pripadnike raznih naroda sa Balkanskog poluostrva. Pored ulaza je izložena gravira o turskom Sigetu a do njega opis grada na osnovu utisaka turskog putopisca Evlije Čelebije iz god. 1664. Topografski crtež grada je izradio talijanski vojni inženjer L. Anguissola u godini oslobodjenja 1689. Na narednoj karti Sigeta vidimo turske zgrade koje i danas još postoje, kao i označena mjesta zgrada, koje su 1689. god. još stajale. Pored prozora se vidi vanjska i unutarnja rekonstrukcija karavanseraja. •S4