Horváth Attila – Solymos Ede szerk.: Cumania 5. Ethnographia (Bács-Kiskun Megyei Múzeumok Közleményei, Kecskemét, 1978)

Fehér Z.: Bátyai népmesék

ZOLTA N FEH ER NARODNE PRIVPOVIJETKE IZ BACINA Selo Bacin koje se nalazi pored grada Kaloce je dvojezicno jer unjemu zive Madarii „Raci". Ukupan broj stanovnistva je 2774. Stanovnici sela su zbog geografskog polozaja vec u 18. stoljecu bili prinudeni na intenzivno vrtlarstvo. Trgujuci ispocetka sa povrtcem, kupusom, lukom — a kasnije sa paprikom — obisli su cijelu drzavu, a mnogoput Jos i tude zemlje. Na jednog stanovnika padaloje veoma malo zemlje — stoga su oni vecinom bili siromasi. Porijeklo Juznoslavenskog stanovnistva Bacina je maglovito i do sada nerascisceno. madarska imena, madarske tradicije daju jako madarsko obiljezje cijelom selu. Svi su katolici. Svoj jezik na slijedeci nacin karakteriziruju: pola madarski — pola racki. Pripovijedati — po zelji ili sastavu slusatelja — su navikli na oba jezika. Prilikom madarskog govora se osjeca da se oni misle na jednom drugom jeziku. U zbirci pripovidaka Balinta VUJKOVA nalaze se 3 pripovijtke iz Bacina. Ja sam zabiljeéio sest pripivijedaka. Broj komplektnog teksta moje zbirke je 103. Najveci broj pripovijedaka govori о vilama (26,21%). Pripovijetke iz Bacina se uglavnom podudaraju sa madarskim tipovima pripovjedaka. Karakteristicna je pojava da madarska imena preinace na racka, a racka imena na madarska. Na primjer Fehérlófia Szürkeló Pétör se spominje i kao Milos Kobilos. Markalf je racki Markafa, a madarski Rafael. Farkas koma je Kurjak-burjak. Erdőtépő je racki Erdőtipo. Bogacenju pripovijedaka su pridonijeli i ovdasnji upravitelji imanja koji su slugama i prvacima sela pricali Grimove price. Od 40 godina stariji ljudi u Bacinu skoro svi znaju nekoliko pripovjedaka. Veliki pripovjedaci kaó sto su bili Josip Gerjeni, Ivan Guti, Pavle Miklósié, Ivan Koprivanec su prije 30—40 godina izumrli. Pripovijedanje je bio najceséi obciaj siromaha. Danas je vec poznata izreka: „Nemojmo pricati jer cemo biti siromasnü". Vise puti sama poéta price postaje izreka. Tako na primjer iz Vujkovove zbirke pripovijetku Mamuljuga i olaj su navikli kazivati po nalogu: „Suti, ne laj!". Danasnji pripovjedaci vele da nije dobro vise pripovjedaka spojiti. Nasuprot tome njihovi predhodnici su od vise pripovjedaka nacinili jednu veéu cjelinu koju su pricali cijele nőci. Muskarci su najcesce pripovjedali u kolibicama kada su cuvali sljive — ili рак zimi poslije gasenja svjetla kada su pricali svoj ojdjeci. Zene su pripovjedale prilikom kidanja paprike. Danas uglavnom samo bake pricaju svojoj unucadi. Ponekad se rad djeteta „placao" sa nekom lijepom pripovjetkom. Pogotovo baj ke sadrze mnoge demente narodnog vjejovanja. Konja vilenjaka, vjesticu nalazimo ne samo u starim pripovjetkama nego cesto puta i u narodnom pogledu na svijet, te u pripovjetkama sujevjerne sadrzine koje su se sacuvale cak do danas. 360