Merk Zsuzsa - Bálint Attila: Baja Je Godina Grad - A Bajai Türr István Múzeum kiadványai 27. (Baja, 1999)

poljoprivrednim proizvodima prema udaljenim mjestima Carstva. Od početka 18. stolječa pa sve do sredine prošloga stolječa dopuštenje za djelovanje dobio je 31 ceh. Baja je bila važna tržnica za Stanovnike okolnih sela. Grad su na koncu 18. stolječa opisali slijedečim riječima: "Baja je čuveno mjesto u županiji Bačka. Ima oko 600 kuča, čiji su stanovnici Madari, Raci i Nijemci. Posjednik mjesta je herceg Grašalkovič, koji ovdje ima lijep dvorac podignut u četverokutnom obliku, a koji je stajao više od dvjesta tisuča forinta. Poznati su ovdašnji tjedni sajmovi, zbog koji h je mjesto prozvano Mala Pesta."

Donji dió Dunává (izmedu Pakša i Mohača) spada medu najvrijednija područja glede ribarenja, koje je bilo značajna poljodjelstvena grana. Odnosi se to i na cehovsko, kao i na obrtničko ribarenje koje se javlja početkom 70-ih godina prošloga stolječa. Ribolovilišta su večim dijelom bila u vlasništvu vlastelinstva Kalačke nadbiskupije. Zakupci su do 1904. mahom bili bajski ribari, a nakon toga oni iz Tolne. Više bajskih ribara postalo je uspješnim trgovcima ribom, a bajska riba dospjela je čak do peštanskih tržnica.

Ugovori koje je Antun Grašalkovič sklopio s gradom stvorili su pogodnosti za gradane Baje. Isto tako je vrijedan spomena i pravilnik o gradskoj upravi koji je grof izdao 1755. U njemu je propisao da mandat suca traje jednu godinu te da tu funkciju svake godine obnaša bajski gradanin druge nacionalnosti, poimenice Madar, Nijemac i Rac (Srbin grkoistočne vjeroispovijesti). Pravilnik Antuna Grašalkoviča, koji je i za današnje vrijeme vrijedan pozornosti, svakako je pridonio tomu da je Baja postala miroljubiv i prosperitetan grad.

Prije turske okupacije Baja je pripadala županiji Bodrog. Nakon ratova za oslobodenje je izmedu Bačke i Bodroške županije počeo dugotrajan spor, budučida se nisu uspjele sporazumjeti oko granica. Ovo stanje je konačno prekinuto na Ugarskome saboru 1802., kada su se dvije županije stopile i nastala je Bačko-Bodroška županija.

U gradu je 1. svibnja 1840. izbio veliki požar u kojemu su potpuno izgorjela 1282 stambena objekta i 812 pomočnih prostorija, pet crkava, sinagoga i bolnica. U požaru je poginulo 46 ljudi.

Herceg Antun Grašalkovič III. umro je 1841. bez nasljednika. Poslije njega su Baju posjedovali obitelj Szentgyörgyi Horváth, odnosno Károly Viczay, koji je 1856. vlastelinstvo prodao grofu Félixu Zichy-Ferrarisu.

U revoluciji iz godine 1848-1849. grad nije imao strategijski važnu vojnu ulogu, ali je s motrišta europske i madarske revolucije povijest zadužio s dvije značajne osobe. U Baji su rodeni Lázár Mészáros, vojni ministar u prvom odgovornom neovisnom madarskom ministarstvu i István Türr, koji je u cilju postizanja talijanskoga jedinstva ratovao na Garibaldijevoj strani. István Türr nije sudjelovao

8