Merk Zsuzsa - Bálint Attila: Baja Je Godina Grad - A Bajai Türr István Múzeum kiadványai 27. (Baja, 1999)

Trg sv. Trojstva (1872). U pozadini franjevačka crkva.

Turska nazočnost u Madarskoj nestala je mirom u Srijemskim Karlovcima potpisanim 1699., ali je Balkan i dalje ostao pod turskim jarmom, tako da je krščanski puk, boječi se turske osvete, bio prisiljen na masovno izbjeglištvo. Jedan dio toga izbjegličkoga vala našao je utočište na području izmedu Dunava i Tise, u opustjelim krajevima Bačke. Znatan broj Bunjevaca (Hrvata katolika) stigao je 1686. pod Markovičevim i Vidakovičevim vodstvom. Srbi, koji su grkoistočne vjeroispovijesti, stigli su u Madarsku 1690. pod vodstvom Arsenija Čarnojeviča. Do konca 18. stolječa u Baji je največim dijelom živio južnoslavenski puk, Bunjevci i Srbi.

Obitelj Czobor posjedovala je grad prije turskoga osvajanja. Mark Czobor je 1726. dokazao svoje vlasničko pravo, te je postao vlastelin grada. On je sa svojih posjeda iz Gornje Ugarske doselio madarsko pučanstvo na vračene mu posjede u Bačkoj. Baja je sa svojim pogodnostima bila privlačna madarskim trgovcima, a naročita je velik broj ljudi doselio iz Komaroma.

Doselidba Njemaca (u svakodnevnom govoru ih se sve do danas naziva "Švabama") počela je koncem 17. stolječa i trajala je neprekidno kroz cijelo 18. stolječe. Nijemci su bili čelnici državnih instituta, službenici komore, te majstori koji su kroz gotovo cijelo jedno stolječe ovdje smještenim vojnim postrojbama

6