Merk Zsuzsa - Bálint Attila: Baja Je Godina Grad - A Bajai Türr István Múzeum kiadványai 27. (Baja, 1999)

Jedan od temeljnih uvjeta, koji su determinirali stvaranje ljudskih naseobina bila je voda, kojom Baja obiluje. Nije slučajno, da arheološki nalazi iz pradavnih vremena svjedoče o ljudskom boravku. Pronadeni predmeti govore o trajnom postojanju ljudskoga boravišta. Predmeti otkriveni na ovome području potječu iz novoga kamenoga doba, kao i iz bakrenoga, brončanoga i željeznoga doba.

Grad i njegova neposredna okolica stalno su naseljeni od doselidbe Madara. Naziv grada turskoga je podrijetla, a vjerojatno potječe od njegova prvoga posjednika, koji se zvao Baja. (Značenje riječi baja je bik). Prvi autentični spornen grada u pisanim izvorima potječe iz 1323. Tada se naime, u jednoj parbenoj ispravi spominju "bajski plemiči". Bajski posjednici potjecali su iz redova najistaknutijih predstavnika srednjega plemstva, a koji su imali posjede ne samo na području županije, več katkad i u susjednim županijama.

Teško se može pronači odgovor na pitanje o veličini i značenju Baje u srednjem vijeku, buduči da prvi izvorni podatak koji grad spominje kao trgovište (oppidum) potječe iz 1472. Vjerojatnije je grad tu bio i ranije, jer se nalazio na križanju važnih putova. Ne samo da su odavdje vodili putovi za Kalaču, Kiškunhalaš, Segedin, Subotiču i Sombor, nego je u Baji vjerojatno bilo i pristanište i luka i to nasuprot pristaništu u Bati, na lijevoj obali Dunava. Isprava o državnom sajmu u Baji očuvana je iz 1406. Ovdje je bilo važno sajmište koje je okupljalo kmetove iz sire okolice. Dakle, unatoč činjenice kako nije sačuvana isprava kojom je grad dobio privilegij trgovišta, opravdano je tvrditi kako je Baja i prije 1472. bila trgovište.

Turci su 1541. okupirali središnju Madarsku, pa tako i Baju. Jedan madarski kroničar je 1553. opisao Backu u vrijeme turskih osvajanja na slijedeči način: "Dobri Bože! Kako tužnu sliku pruža nekad najbolja i najplodnija zemlja, kako li je sve zapušteno i koliko divljači luta po oranicama i vinogradima. Kako su rijetki zemljoradnici, rijetke životinje, a pustoš nepregledna."

U vrijeme turske okupacije Baja je bila središte upravne jedinice (nahije), koja odgovara području kotara. Turski putopisac Evlija Čelebija zapisao je da je Baja "jaka utvrda na obali Dunava, s velikom lukom".

Ratovi za oslobodenje vodeni od Strane careva iz vladarske kuče Habsburg, koji su se na područje izmedu Dunava i Tise proširili 1686., doveli su do ukidanja turske vlasti u Baji još prije početka vojnoga pohoda 1688. Grad je tako ponovno dospio u sastav Habsburškoga Carstva. Baju je zajedno s granicama prisvojila riznica (komora) kao vlastelin. Car Leopold I. je 24. prosinca 1696. proglasio grad slobodnim komorskim trgovištem. U sveži ovoga nadnevka, dakle spomendana Adama i Eve, može se obrazložiti bajski grb na kojemu je prikazan prvi ljudski par ispod rajskoga drva.

4