Merk Zsuzsa - Bálint Attila: Baja Je Godina Grad - A Bajai Türr István Múzeum kiadványai 27. (Baja, 1999)

Na području vojarne na Vaškutskoj cesti postojao je zarobljenički logor, odakle su desetci tisuča madarskih i njemačkih vojnika odvedeni u sovjetske logore. Broj žrtava ni danas nije poznat. Spomenik podignut 1948. spominje 1023 mrtve osobe, dok je prema nekim procjenama broj preminulih bio izmedu četiri i osam tisuča.

Na prinudni rad (malenkij rabot) u Sovjetski Savez početkom 1945. odvodeni su ne samo ratni zarobljenici, nego i civili njemačkoga podrijetla, medu kojima i velik broj žena. Veliki dio madarskih Njemaca, na temelju načela kolektivne krivnje i kazne, sile pobjednice su 1946-47. sporazumom postignutim na Postdamskoj konferenciji, odlučile preseliti u Njemačku.

Uzalud je prosvjedovalo bajsko gradsko viječe zbog kolektivnoga kažnjavanja Njemaca.

Nakon Drugoga svjetskog rata Madarska je spadala u zonu utjecaja Sovjetskoga Saveza, te je u njoj započeta izgradnja socijalizma po sovjetskome uzoru, koja je prodrla u sve pore gospodarskoga, društvenoga i kulturnoga života i u svakodnevicu. Premda je na izborima 1945. večinu glasova dobila gradanska Stranka malih poduzetnika (Kisgazda Párt), več je godine 1947. vodeču ulogu u zakonodavstvu i u vladi preuzela Komunistička stranka. U "godini preokreta" (1948.) ujedinile su se Socialdemokratska i Komunistička stranka, te su nakon toga socijaldemokrati i druge gradanske stranke istisnute iz vlasti.

Po završetku Drugoga svjetskog rata zemlja se našla u katastrofalnom gospodarskom stanju. Trebalo je zaustaviti veliku inflaciju, te se 1946. pojavila nova novčana jedinica stalne vrijednosti - forint. (Papirnata novčanica največe nominalne vrijednosti ikada izdana u svijetu jest jedna milijarda bilijardi pengőa.). U ratu srušeni bajski most na Dunavu u promet je ponovno pusten 1950.

U herojskoj i u krvi ugušenoj revoluciji iz 1956. koja se vodila za demokratsku preobrazbu, Baja se pridružila zbivanjima u zemlji. Osim rušenja simbola sovjetske vlasti u Baji su na koncu listopada 1956 izgradili prvi spomenik u Madarskoj, koji je slavio revoluciju.

Od konca Drugoga svjetskog rata Baja je ponovo postala županijsko sjedište, ali nakon uvodenja novoga upravnog sustava godine 1950. uspostavljena je Bačko-kiškunska županija, čije sjedište nije postala Baja, nego Kečkemet. Največa madarska županija spojila je u jedno dva različita svijeta: Madarsku nizinu (Alföld) izmedu Dunava i Tise, te sjevernu Backu, koja više podsječa na gradanskije Zadunavlje. Glede etničke slike, tradicije i kulturne ostavštine, županija je sve do danas bipolarna. Jedan pol predstavlja upravo Baja, kao prijelaz izmedu gradova u Zadunavlju i onih u Madarskoj nižini (Alföld), rasipajuči specifično bačko raspoloženje i bivajuči i po torne jedinstvena u državi.

13