Kalocsai Főegyházmegyei Körlevelek, 1943

Index

— 43 — 4 vrimena is sve vise su se nasli, koji su s odusevljenjem ponovili rici Sv. Petra: Mi virujemo, da si ti Krist, sin Boga zivoga, dakle cistu istinu nam naviscujes i mi znademo, da ti imas rici od zivota vicnoga i samo ti ih irnades, pa zato, i ako tvoj govor zvuci tvrdo, mi cemo ostati uz tebe, i makar da je put, kojim nas vodis, tezak, mi cemo poci za tobom. — I koji su govorili tako, primili su i poslidice toga uvirenja: slidili su Krista kroz zapreke i poteskoce, uz teske bőrbe i zrtve, sto vise i umrli su za njega. Krist stoji i danas prid ljudima i naviscuje im evandjelje: naviscuje im vicne istine, vicne deset zapovidi. I danas ih ima i mnogo ih ima, koji mu s negodovanjein dovikuju: ,,Tvrd je tvoj govor! Necemo te poslusati." Onoga krotkog i dobroga Krista, koji govori o ljubavi i milosrdju, koji bolesnike lici, koji je povratio mrtvoga sina udovici naimskoj, koji daje gladnima kruha u pustinji, onoga Krista, koji raskriljuje ruke prema ljudima i govori im: ,,Dodjite k meni svi, koji ste umorni i optereceni i ja cu vas okripiti", toga bi Krista rado slusali i slidili. Ali onoga Krista, koji je stavio na celo svoga zakonika: ,,Blazeni siromasi duhom, blazeni krotki, miroljubivi, milosrdni, koji su cistog srca", onoga Krista, koji kaze zenidbenim drugovima: Sto je Bog zdruzio, covik neka ne rastavlja", onoga Krista, koji stalno naglasuje: odreci se samoga sebe, toga Krista nece da slusaju, a jos manje, da ga slide. Ali zato ima ih i danas mnogih, koji mu s dubokim uvirenjem i svetim odusevljenjem klicu: ,,Mi virujemo, da si ti Krist, sin Boga zivoga i znademo, de ti naviscujes nam rici zivota vicnog, pa cemo zato ostati uz tebe i poci cemo za tobom, ako hoces, na goru Taborsku, ali ako triba, in na Golgotu." Medju ove spadamo i mi i medju njima hocemo da ostanemo kroz cio zivot svoj. Ova zadaca nije lahka. Nije lahka osobito danas, kada nas toliki mame na drugu stranu; kada ih ima toliko, koji nas hoce drugim putevima voditi, nego sto ih je Krist oznacio za nas. ípak cemo ustrajati uz Krista! Necemo ni desno ni livo. Mi necemo novo evandjelje. Necemo kakav nov kriz. Nama triba Kristovo evandjelje i njegov kriz, jer samo u tome cemo naci svoju sricu i ovde nazemlji i gore na nebu. Krist je i samo On je put, istina i zivot! Druga slika, koju vam stavljam prid oci, opisana je u evandjelju sv. Luke. u 19. poglavHu- , j . Spasitelj je tri godine obilazio gradove 1 sela Palestine. Kroz tri godine je radio, bez pristanka, da bi spasio svoj narod ne samo od vicne, nego i od zemaljske propasti. A kad je vidio, da mu je sav trud uzaludan, proplakao je nad narodom i na propast osudjenom domovinom svojom. Nekoliko dana prije muke njegove se dogodilo: Isao je s ucenicima svojim od gore Maslinske prema Jeruzalemu. Sveti je grad, glavni grad domovine i ponos svakog pravog Zidova. blistao u suncanom sjaju. Bila je obasjana suncanom svitloscu i crkva, iz kője se je kroz stolica dizao prema nebu miris i dim zrtava. Grad i crkva, ovako obasjani suncanim sjajem, pruzali su vanredno lipu sliku, koja je potpuno obuzela ucenike. Dugó su gledali tu lipu sliku, dok je Spasitelj plakao. I on je vidio taj sjaj, to blistavilo, tu prilipu sliku, koju je grad pruzao, ali je njegovo bogo-ljudsko oko í drugo sto vidilo. Oko je njegovo pogledalo u buducnost i sta je tamo vidilo, to je tako potresno, tako zalosno bilo, da su ga oblile suze. Vidio je, kako je grad opkoljen od neprijateljske vojske; da je crkva u plamenu, kuce u rusevinama, da narod gine na stotine hiljada od glada i neprijateljskog oruzja i iz srca mu se izvine piac: ,,Jeruzaleme. Jeruzaleme, koliko sam puta htio skupiti sinove tvoje, kao sto kvocka skuplja pilice svoje pod krila, ali vi ne htidoste. — Kad bi i ti upoznao, sto je za mir tvoj, ali je sad sakriveno od ociju tvojih." Usadimo u srce taj dogadjaj! On nam govori, da je Spasitelj ljubio onu zemlju, koja mu je po ljudskoj naravi domovina bila. Nije dobio nista od nje, samo siromasnu. trosnu kolivku u betlehemskoj stalici i tvrdi kriz na Golgoti. a izmedju njih: 33 godine puné gladovanja, progona i patnje. Ipak je ljubio tu zemlju, jer mu je bila domovina; ljubio joj je glavni grad, ljubio joj narod. Ovaj dogadjaj je vicni, bozanskí primer za nas, koji nam kaze, da i mi njegovi ucenici. moramo ljubiti onu zemlju gdi smo se rodili. moramo ljubiti zemlju, koju nazivamo domovinom: moramo ljubiti njezine gradove i sela, planine i doline, cvitne poljane i plodne ravnice, narod i sve ono, sto je njezino. Moramo je ljubiti onako, kao sto je Spasitelj ljubio domovinu: nesebicnom, radinom, pozrtvovanom ljubavlju. Moramo je ljubiti i onda. kada nista ne dobivamo od nje, kada nam zbog siromastva svoga drugo ne moze dati, samo komadic suhoga kruha. Jos ne davno o tome su raspravljali neki ljudi, sto nam je blize srcu: da li Crkva ili domovina; drugim ricima, sto smo mi najprije: Madjari, Slaveni ili Krscani? Za nas, Katolike u Madjarskoj, ne postoji ovo pitanje. Mi póznajemo rici Kristove: .,Trazite najprije kraljevstvo Bozje" i sa sv. Petrom ispovidamo da „vecma moramo slusati Boga. nego ljude", ali otkako je Sv. Stipan kralj uveo krscanstvo u ovu zemlju i narodi njeéove drzave su prignuli glavu pod slatki jaram Kristov, mi nikada nismo morali postaviti pitanje. sto nam je draze: Crkva ili domovina. Jer ove dvi stvari nikada nisu dosle u ozbiljan sukob. Drzava sv. Stipana bila je krscanska kroz 1000 godina, krscanska je i danas i mi Katolici Madjarske, jednako ljubimo i Crkvu i domovinu i toga smo uvirenja, da ne moze biti dobár Katolik onaj, koji ne ljubi domovinu onom ljubavlju i virnosti, koju domovina s pravom ocekuje od svakog gradjanina; kao sto ne smatramo za pravoga rodoljuba ni onoga, koji svoj narod hoce da otkine od Krista i buducnost svoje domovine hoce da gradi na drugim temeljima. nego kője je sv. Stipan polozio.