VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 8

Η su sastavili ο svojoj misiji služueno izvješće, a bilo je često i dozvo

ljeno, a mnogo krat iz političkih motiva naredjeno, da se takovo iz

vješće publicira, kako no se danas obnaroduju t. zv. crvene, modre itd. knjige.

30

) Pošto su. ovakova poslanstva dolazila od različitih naroda i opet k njima išla, naravno je, da je uz diplomatsko osoblje morao biti i tumač za jezik dotičnoga naroda. U Carigradu bijaše cijeli zbor takovih tumača, poznavalaca jezika i prilika pojedinih naroda, koji su sa vrlo dobrimi podaci mogli poslužiti. Oni se zvahu

: ερμηνευταί, a bijahu u 10. stoleću podredjeni logotetu droma.

31

) Kasnije ih nazivahu δραγώμανοι, δραγοόμανοι. Tako čitamo u Kodinu: Ό μέγας διερμηνευτής πρώτος εστι τών ερμηνέων. ους κοινώς δνομάζουσι δραγουμένους. (Sr. de admin, imp. C. 43, p. 17. op. 44.). Konstantin nam u ajclu „de admin, imp." (cap. 43.) spominje ne

oga Teodora armenskoga tumača, i još u istoj glavi πρώτοσπαθάρtov Κρινίτην και έρμηνεα, koga je car odaslao. Još nam se spominju tumači za perzijski jezik (de Cerem. II. c. 89). pa i arapski i latinski^

2

). Kako su pako u bizantskoj carevini u to doba već bila različita slovenska plemena, to lje za tumača slovenskoga jezika nije bilo teško naći čo

vjeka. Dapače vidimo, da su i mnoga termina iz slovenskoga jezika došla u strane narode: τό ζάκανον, zakon, nalazimo kod Kozara i Pe

čenega, a δ βοέβοδος kod Magjara. Magjarski historici Szabo i Marczali^) hoće to tumačiti tako, da je u ono doba već opći jezik nakrcan slo

venskim riječima. Bury

u

) pako veli, da bijaše slovenski jezik neka vrsta lingua franca barem u toliko, što se je dosta slovenskih riječi udomilo u neslovenskim narodima izmedju Dunava i Dnjepra. Ova izvješća, koja su caru kao autokratom

35

), a to bijaše počam od god. 944., kad no je Roman prognan, bila vazda pri ruci, bila su vrelom za najdragocjenije za nas bilješke, koje mogaše car praviti Izvješća ta bila su tim vrijednija, što su im često izvorom domaća, na

rodna vrela, ili tradicija. Tako je Bury nedvojbeno dokazao,, da su za prilike langobardske (c. 27.) bilješke Konstantinove iz kapuanskoga vrela

36

), a jednako i beneventske

81

) pripovjesti u 27. glavi de adm. im

i0

) Bury: 1, c. p. 111. Mletačka republika je u tom slijedila Bizant sa „relazioni" njenih poslanika. 81

) De Cerem. II. 52. p. 718. »

2

) Bury: 1. c. p. 112. ·») Μ. Η. Κ. p. 98. Μ) ο. c. ρ. 113. 35

) Βασιλεία mogaše biti zajednička, ali αυτοκράτωρ nema druga. Bury, 1. c. p. 120 op. 3. 3

«) 1. c. p. 116. 8

0 1. c. p. 119.