VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 85

85 kada ono Bugarska

365

) bijaše ii vlasti Romajaca, a umre srpski arhont, koj se bio utekao k caru, dodje na vladu po nasljedstvu

366

)' njegov sin, onda opet unuk i tako dalje redom od njegova roda ar

honti. Poslije nekoliko godina rodi se Vojislav, a od njega Radoslav, a od njega Prosigoj, a od ovoga Vlastimir, i do vremena toga Vla

stimira živjeli su Bugari mirno sa Srbima kao susjedi i medjaši. U medjusobnoj pošti, kao podanici i poslušnici romajskih careva, njihovih dobročinaca. Ali za vladavine Vlastimirove podie ratom na Srbije Presijam

s&1

) arhont bugarski, u nakani da si ih podloži. Nu ratujući kroz tri godine, ne samo da nije ništa postigao, već je pogubio mno

štvo svoga naroda.

868

) Po smrti pak arhonta Vlastimira preuzeše vladu U Srbiji njegova tri sina Mutimir, Strojmir i Gojnik, podijelivši si zemlju.

369

) Protiv ovih dodje bugarski arhont Mihajlo Boris

370

) želeći osvetiti poraz Presijama, svojega otca; i vojevavši, toliko ga pritisnuše Srbiji, da su i njegova sina Vlastimira

371

) ulovili i sputali sa 12 mo

žnih boljara.

372

) Sada uslijed tjeskobe svoga sina, ma i nerado, sklopi sa Srbljimti mir. Željan pako, da se vrati u Bugarsku, a bojeći se, da mu Srbiji na putu ne bi pali u zasjede, zatraži za svoje očuvanje si

865

) Ovaj umetak ο Bugarskoj pokazuje po Paviću zbrku teksta. Sr." Pavić, p. 38; II, izd. p. 34. 3ββ

) Dakle pravo nasljetstva u vladajućoj dinastiji, kao i u Hrvatskoj. Sr. Jireček — Radonić, 119, 121 op. 1. 3β1

) Sr. Rački: Doc. p. 341. opaska. Pavić, p. 40. da je Presiam, koga ne poznaju izvori za pravo

: Prespa, glavni grad zapadne Bugarske.

'— Zlatarski

: Izviestniata za Bolgaritie ν Khronikata na Simeona metaphrastu i logoteta, Zbornik XXIV, 1908, 49. dokazuje, da su Presiam. i Marmaim dvije osobe, pa da je Presiam nasljednik Mar

maimov, koj se u inskripcijama zove Malamir. Jireček, Geschichte p. 170, drži da su Presiam i Malamir ista osoba. Sr. ο tom Bury, History p. 481 i si. — Ο staroj Bu

garskoj danas najiscrpivije ima Bury, History, p. 332—374, koj je upotrijebio i dra

gocjene studije Uspenskoga, Skorpila i dr. ο iskopinama ruskoga arheološkoga društva u Konstantinopolju. (Materiak&e dlja blgarskihi, drevnostij Abota — Pliska. Izvj. rusk, arkeol. inst. vi. Konstantinop. X. 1905. — Jireček

: Geschichte der Bulgaren, Prag 1876. već je prilično zastarjelo. — Od novijih djela vidi: Pogodin, Istorija Bolgarii, Peter

burg 1910, pa Jasirebov, Istorija Bolgari, Peterb. 1912 (Izvadak iz enciklopedije Brock

haus —' Efronove, VII. 230—233) kritika obih djela od Jirečeka

: Byz. Zeits. 22. (1913), p. 197, 198. Lijepu bugarsku povjest napisao je glasoviti Francus R. P, Guerin Songeon, kojoj je Schlumberger napisao predgovor. 36S

) 852888. 369

) Država se eto smatrala zajedničkim dobrom vladalačkoga doma. Kovačević i Jovanović: Istorija srpskoga naroda, Beograd, 1894, I. p. 40. 3Ϊ0

) Ο raznim kombinacijama ο povodu tog rata sr. Zlatarski

: Zbornik XXIV. (1908), p. 41 i si. 3U

) Mjesto Vladimira. Tako se zvao Borisov sin. An. Fuld. ad a. 892; Pertz I. 408. Georg, mon Ed. Bon. p. 818. (Rački, Doc. 349 op. 5) Cf. Pavić, p. 59. 37

'

2

) cf. de Cerem. aulae II. c. 47 p. 682 (Bon.) Drinov. Južneje Slavjane i Vi

zantija u 10 veke. p. 92. Rački: Doc. 359 op. 6.