VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 69

69 Se nadate pomoći od cara. Kad obeća poslanik da će to rado is

puniti, odvedoše ga blizu gradskih zidina. Ali ovaj ne mareći za riječi Soldana i prezrevši njegove pretnje i obećanja, pak usadivši u srce božji strah, ovako stade mišljat i razmišljat: Bolje jest, da sam po

ginem, nego Γ da tolikim dušam krivom riječi zamku metnem i da ih smrti izdam. A kad je stao pokraj zidina i zazvao sve arhonte, reče gospodarom grada: ja sam, čujte, glavari moji, ispunio službu svoju i evo javljam, što vam romajski car otporučuje. Al medjutim Vas zaklinjem sinom božjim, i spasom cijeloga grada i istim dušama vašim, da mjesto mene budete u pomoći djeci mojoj i supruzi mi, što se nada zagrlit me. Kako ćete njima učiniti, tako ćete dobiti plaću od boga, pravednoga platca, .koji će suditi živim i mrtvim. 1 rekavši to ohrabri ih govoreći: ja sam od Soldana propao i u smrtnu srcem pogibelj. Vi pako budite postojani i nemojte se bojati, već uzdržite malo, a za nekoliko dana stić će spas, poslan vama od romajskoga cara. Čuvši medju to Soldanovi vojnici, koji ga vodiše, što je protiv očekivanja govorio, škrgutnuše zubima na njega i jedan istrči pred drugoga, ko će ga prije smaći. Ovi ga tako smaknuše, al Soldan, pre

plašivši se blize sile careve, vrati se u svoju zemlju. Od onoga pako vremena, pa sve do danas Kapuanci su i Benevenćani potpunoma podvrgnuti i podložni vlasti Romajaca radi tolikoga izkazanog im dobročinstva.

261

) Ο Grad se Raguza

262

) za to zove na romajskom jeziku „Ταούση" 2β1

) Δοολίία, koja je evo očito bila dragovoljna, pošto je uzdarje za dobročin

stva, znači podvrženost pod vrhovništvo. Ta pako podvrženost može biti viševrsna. Cf. Rambaud: L'Empire p. 437. Δουλεία ποίοο είδους των δποπεπτοκότων το ονόματι ποόστι. Etymol. Graecum. 262

) Slijedeća alineja ο Ragusi nema pravoga saveza sa prednjim izvješćem. Frag

menat, koj je tek od prilike amo metnut, jer je car htio ο gradovima govoriti. Ο po. vijesti roman, gradova sr. Strohal: Dalm. p. 3—49, koji veli, da su Romani propali kad i gradovi, a kasniji t. zv. Romani da su latinizirani Sloveni, koji su te gradove sagra

dili. Protiv toga govore već i sama imena gradova, jer Hrvati im nebi bili dali neslo

venska imena. Drugo je i zamisliti teško, da bi Sloveni bili bez rimske kolonizacije kasnije romanizovani. Nadalje najstarije gradjevine, ma da i nijesu bogzna kakove, ipak odaju veću kulturu, nego li je ona, na kojoj su onda mogli biti Hrvati. Konačno sama forma romanizaciji, scilicet preko svećenstva, po sebi je nevjerojatna, da ne reknem neprovediva za narodne mase. A i istorija nas uči, da su pobjednici ili nametnuli svoj jezik pobjedjenim, ili da je opet etična snaga naroda pobjedjenoga jezično nadjačala, ali da bi novi narod izgubio svoju narodnost i jezik po crkvenim emisarima — za to ne znamo. Medjutim treba i to na umu imati, daje za riješenje ovoga pitanja odlučno i filološko istraživanje, koje govori za dalmatinski jezik kao latinski u svom dalnjem razvitku nakon propasti rimske vlasti. Uostalom ne samo car, da ne govorimo ο Tomi arcidjakonu i popu Dukljaninu (christiani, qui latina utebantur lingua; CRNČIĆ: p. 12), već i sasvim nepristrani arapski geograf AlIdrisi (sr. moje: Temelje p. 93) tačno raz

likuje kod dalmatinskih gradova izmedju Slovena i Dalmatinaca, to jest Romana. Strohal o. c. p. 11. ističe, da poslije pada gradova u Dalmaciji podkraj vlade Foke nemamo sve do polqvice IX. vijeka nikakovih spomenika, dok su se iz starijeg doba