VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 63

63 Glava XXIX. Ο Dalmaciji i narodima, koji ju nastavaju. Ο Car Dioklecijan vrlo obljubi Dalmaciju, za to i dovede narod iz Rima i naseli ga skupa sa obiteljima u toj istoj Dalmaciji. Nje nazivlju i Romanima

241

) jer su iz Rima preseljeni, a nose to ime sve do dana današnjega. Car taj Dioklecijan sagradi i grad Spljet, a podigne u njem palaču preko svake hvale i opisa lijepu, čiju negdašnju veličajnost još i danas pokazuju ostanci, ma da ju je dugo vrijeme istrošilo. Nu i grad Duki ju, koji sada drže Dukljani, sagradi isti car Dioklecijan, odakle i stanovnici one zemlje dobiše ime Dukljani. Država pako ovih Ro

mana siže do rijeke Dunava.,

212

) Kad ovi jednom htjedoše preći rijeku, i izvidjeti, tko su ono što onkraj rijeke stanuju, prevezavši se nadju slovenski narod, koji i Avarima nazivaju, ne rfaoružan. Niti ovi mišljahu, da ima tko onkraj rijeke, a niti oni, da ima tko ovkraj rijeke. Radi toga i nadjoše Romani Avare nenaoružane i nespremne za boj, te na

valivši na nje, uberu plijen i roblje, pa se vrate. Od onoga vremena određiše Romani dvije mijene: od vazma do vazma izmjenjivaše vojsku, tako da se na veliku i svetu subotu sreću, jedni što se vraćaju iz straže

2

*

3

), a drugi što polaze na tu rabotu. Blizu mora, iza rečenoga grada, ima grad Solin

244 zvan, velik ko po Carigrada. Ovdje se sabraše i naoružaše ovi Romani, i otišavši odavle, krenu prema tvrdjavi klanca

245 koja je 4000 koraka od istoga grada daleko, a zove se i danas Klisa

24i

'), jer zatvara put onim, koji bi onuda prolazili. I podjoše. odanle k rijeci. Pošto je rečena mijena kroz mnogo godina preduzimana, mišljahu u sebi Sloveni onkraj rijeke, koje i Avarima zovu, ovako umujući: ta ti Romani, pošto se jednom preve

zoše i nadjoše plijen, ne će od sad više mirovati od nas, i zato treba, da nešto protiv njih preduzmemo. Smislivši tako Sloveni i Avari, kad se ono Romani prevezoše, namjeste zasjede, pa navalivši na nje, pobje

djuju ih. Rečeni Sloveni sad uzmu njihovo oružje i zastave

247

) i ostale bojne znakove, prevezu se preko rijeke i dodju u klanac. Spazivši ih Romani, koji tamo bješe, i videći zascave i odoru svojih ljudi, puste spomenute Slovene, kad dodjoše u klanac, da preko njega prodju. Ali 2il

) Valja dakle razlikovati Romane od Romajaca, kako se nazivlju Grci bizan

tinci. Sr. Jireček: Romanen in d. Städten Dalm, I.; JirečekRadonič, 29. i si.; Sirohal: Prav. povjest dalm. gradova, Zagreb 1913; Šisić

: Gesch. 24. i si., p. 158 i si. Sr. C. 30. al. 13. (Patr. 272.)

43

) Παραμόνιμον, mansio militum. Ducange, Gloss.gr.; Military station, Sophokles Ui

) U „de themat." IX. thema Dyrrachion, Patr. p. 133 označuje se pako Solin ka ο malo mjesto. 2ί ) κλεισοϋροα, claustra montium, aditus angusti. Ducange: Gloss. Grot, 28. pre

vadja sa

: krepost*

; Laskin: Klisura, Sr. Bury: History', 222 op. 2. Ovakovi klanci bijahu utvrdjeni, pa znamo da je bilo u maloj Aziji posebnih Klisuriarha.

ie

) κλεΐσα, od χλείω (κλείς, ključ), danas Klis. 247

) U grčkom textu: φλάμοολα. Banner, Sophokl.