VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 45

45 900 deva. Taj Mabija zaratio je i Carigradu, pa opustošio Ε fes, Häli

karnas, Smirnu i druge gradove Jonije. 1 on postane petini vodjom Arapa nakon smrti Othmana;

llu

) (vlada) godina dvadeset i četiri. Gl. XXI. Iz kronike Teofanove, godina od postanka svijeta 6171.

m

) Valja znati, da su pred smrt Mabije, petoga arapskoga vodje navalili Mardaiti na Libanon i zauzeli (zemlju) od Crne gore.do sve

toga grada i osvojili sva izgledna

112

) mjesta Libanona. I mnogo robova i urodjenika pribježe k njima, tako da ih bude za kratko vrijeme više hiljada. Saznavši to pako Mabija i njegovi savjetnici, vrlo se prestraše, 1 on pošalje poslanike k autokratom Konstantinu, moleći za mir. Na tu riječ pošalje car Konstantin Pogonat, pravovjerni sin,

153

) Ivana s pri

djevkom Picikaudesa. Kad ovaj u Siriju dodje, primi ga Mabija sa velikom počasti, i obojica se slože, da se ima načiniti pismeni ugovor mira pod prisegom glede uglavljenoga godišnjega danka

: da će'Agareni podavati caru Romajaca 3000 funti zlata, 800 sužnjeva i 50 plemenitih konja. Tada bijaše arapska država razdijeljena na dva dijela

: u Ai

Ihribu držao je vladu Ali, a u Egiptu, Palestini i Damasku vladao je Mabija. L oni, koji nastavahu Aithribu, zavojštiše sa Alijinimi sinovi na Mabija. Mabija se je opet protiva njih naoružao i zapodjene rat na rijeci Eufratu i Alijina vojska bude svladana, a Mabija zauze Aithrib i cijelu zemlju Siriju. A rod njćgov vladao je" 70 godina. I poslije njega dodjoše tako zvani Maurofori iz Persije, koji do danas vladaju, i zarativši Mabijinom rodu uništiše ga. A ubiše i nji

hovu glavu Marvana. Malo ih je pako ostalo od roda Mabijana, a Maurofori ih progoniše skupa sa jedinim unukom Mabijinim sve do Afrike. A sam unuk Mabije sa malenom četicom preveze se u Hispaniju u dane Justiniana Rinotmeta (685.—695.), a ne Kon

n

°) Iza Othmana nastane raskol. Kalifom postane Ali, aočim je Moabija bio uzurpatorom. Ali .bude ubit (661 ), nu Moabiju (Moahviah) ne priznadu Alili fŠiiiiJ, koji smatrahu tek Alia pravim kalifom. Za njih Koran nije objavljen, već načinjen, pa se za to može usavršavati. Isto tako ne priznavaju nauku ο predestinaciji. Njihovi protivnici su Suniti, jer su priznavali sunn, t. j. staroizlamsko običajno pravo. To su sljedbenici Moabijc iz kuće Ommajada. Raskol traje još danas; Perzijanci spadaju k Siitima, a Turci k Sunitima. Cf. Jonquiere, p. 98, si.

; Hell: Die Kultur der Araber, pass. U1

) Bury: p. 101, pa Manojlović: I.e. p. 41 i si. Valja opaziti, da se oba pisca u tumačenju ove glave donekle razilaze. Ovdje nije mjesto u pitanje pobliže unilaziti. n') Nije germanizam, jer tu sam riječ u narodu čuo, ako i ne štokavskom. U:t

) Scilicet Konstansa Tako Band uri nota 96. (Patr. 202). U Teofana ima jedno

stavno βασιλέως. Sr Manojlović, p. 45. Čini se ipak. da je car ovdje načinio pogrešku, i faktično rekao, da je Konstautin sin Pogonata (tekst 'glasi

: Κονσταντίνοί) τού ορΑ'οδόζοί) όίοΰ τοΰ ΙΙωγωνάτοο), jer i kasnije (Patr. p, 205) u toj istoj glavi, veli opet: Konstantin sin Pogonata. (sr. p. 26.)