VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 34

34 GL XIII. Ο narodima koji su na đomaku Turaka.

02

) Q Turcima

63

) jesu ovi narodi susjedi.; prema zapadu (δοτικώτερον) Frangija, prema sjeveru (βορειότερον) Pečenezi, a prema jugu Velika p. 428 si.) stavlja ča u dubu pupe Alexandra II. (lüól —1072). Jednaki zaključak za dobu prelaza Hazara na židovstvo dobivamo i od djela Bekrijeva (Marquart, p. 22)

doeim ga Masudi stavlja u dobu Hánin ar Rašida (786—809): Marquart sam ne zau

žimlje nikoje odlučno stanovište, ter ističe, da židovstvo Hazara nije trajalo preko jednoga stoljeća (p. 27) Nestor (Ed. Schlözer, li. 112, 113), Jagiú u Μ. Η. Κ. p. 367, 369. razlikuje Ugre bijele i crne. Pod prvimi se imađu razumjevati Hazari (Hunfalvy, p. 394 pp. 71). Barsov (Očerki ruskoi istor. Varsava, 1885, 65), a pod erhimi Magjari. (Sr. i op. Thaíi

óczijevu, Μ. Η. Κ. ρ. 369). Ο tom pitanju pišu od Magjára Géza Nagy, L. Rélhy, i Armin Vámbéry. Kutschera p. 111 veli da w

crni" .znači kod Mongola i Turaka podlo

žan, tributaran, a „bijeli" slobodan, neovisan. Za to i zovu ruskoga cara bijelim carem. U tom smislu, veli Kulschera, nazivlje i Nestor Hazare bijelima, a Magjare, koji su im podvrgnuti bili, crnima. Tu valja primjetiti, da i Hunfalvy : Magyarország Ethnographi

ája, nekako slično shvaća razliku izmedju naziva bijeli i crni. Tako i zri kom veli na str. 332, da bijeli označuje vladanje ili prvenstvo (uralkodást vagy elsőbbséget), a crni sekundarnost ili podređjenost (másodhelyet vagy alattvalóságot). Tako se je i Brdelj, kad ga Magjari osvojišc, zvao Ungria Nigra (Ademar Chabaniensis, Histor. 1Π. 33. Katona: I. 404. List Brana, Wenzel: Cod. Arp. 1. 15. Hunfalvy o.e. 332. op. 39.); Na str. 350 veli Hunfalvy: a fejér jelszó, úgy látszik, kitűnőt, étetbevalót jelentett azok

nál a népeknél. U dokaz toga pozivlje se Hunfalvy na hazarski

: Sarkel (bijeli nastan), na pečeneski: κάοτρον άσπρον (gl. 37 de adm. imp. Pair. p. 316), Belgrad (prijašnji Singidunum), pa Fejérvár (Stolni Biograd), i Gyula Pejérvűr (u Erdelju, p. 35 H. . liJ

) Maivtjlovič: p. 70. i 91.; Marezali: M. H. K. p. 113. ο porijetlit Magjára; Vámbéry: A Magyarok eredete, Budapest 1882. Marquart: 28—30, 33; ut et passim. Bury: History p. 423 i si. i 439 i si. Ugri su sebe nazivali, dok su još u Lebediji bili „Magjarima", kako nam pripovijeda jedan arapski pisac prije g. 850. On piše to ime Jiazhghar" (Marquart ρ : 68). U vlastitim svojim kronikama pišu Magjari to ime Mogor (jedno pleme Μεγέρη). Ovo je čini se. bilo glavno pleme. Annales Sithicnses (Μ. Η. K. p. 301) ad a. 862 zove ih Ungri

; Vita S. Gyrilli (izmedju g. 859—861, Μ. Η. K. p. 352, ed. Jagić) ima naziv ΟΥΓΡΜ. I monak Georgij ih zove Οδγγροι, ali inače grčki pisci redovito ih zovu To'öpxot ili OSvvot. Ime je došlo u uporabu, kad su se Magjari spojili sa Kabarima, koji su bili Turci (Bury, p. 492). Mnijenje Marquartovo, p. 69. i 54. i si. po čem bi Turci bili identični sa Ίόρκαι (Herodot IV. 22), jest, kako Bury, 1. c. veli, originalno, ali neosnovano. tí3

) Samo prva alineja i druga govori 0 Magjarima, dočim je ostalo poduka Ro

mana, kako mu se valja vladati prema besramnim zahtjevima sjevernih naroda, naro

čito Kozara, Magjára, Bura ili kojega drugoga skitskog plemena. Takove zahtjeve vrsta car u troje: 1. prošnja carskih odjela, kruna ili stola kao uzdarje za njihove zasluge. Na ovo treba odgovoriti, da je ta sveta oprema opredijeljeia pod inakom anatemom tek za izvanredne crkvene svetkovine. 2. već car Konstantin Veliki dao je u oltar urezati ukletvu proti onom nezna

bošcu, koji bi drugomu narodu dao grčku vatru, što se štrcaljkama u vodu pušta. 3. ako koji od onih nevjernih i nečasnih severnih naroda zatraži, da se srodi s carstvom, kako je to načinio neuki Roman, koji ali ne bješe od carskoga roda, nit je