VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 2

2 Kroz cijelo to vrijeme bijaše car Konstantin politički u pozadini u prvo vrijeme radi malodobnosti, a kasnije sjegurno i "s razloga, što su teške prilike carstva, naročito Simeonovi ratovi, držali na površini energičkoga i uza to opreznoga Romana. Kako iz djela Konstantinovih proizlazi, nije došlo izmedju tasta i zeta do ozbiljnijega sukoba, pa se je Konstantin bar na oko

5

) dragovoljno držao od državnih posala u pozadini, posvećujući sve svoje umne sile njegovanju umjetnosti i zna

nosti, koje nije napustio ni onda, kad je kao autokrator sam preuzeo upravu svoje carevine. Kako je u ono vrijeme, nadjačavši car neprija

telje svoje, posvuda vladao mir, mogao je nastavljati svoj literarni rad. Nu on nije samo sam pisao, već je snagom svoga visokoga položaja i bogatih novčanih sretstava obrazovao pravu znanstvenu radionicu, gdje se je po njegovim napucima radilo. Naročito dao je stvarati goleme zbirke ponajboljih literarnih djela, dajući praviti iz njih opširne izvatke. U vladavinu je mnogo uticala careva žena Jelena; a u svemu može se reći, da mu je vladavina bila sretna. Teofan Continuatus (Ed. Bonn. 381—469) ga hvali preko mjere, a Kedren (II. 325) ga opet preko mjere kudi. Car konačno umre u novembru 959. Verziju, da ga je otrovala njegova snaha, Teofanija, zabacuje Finlay (II. 297).

β

) Krum

bacher djeli rad carev u dvije velike skupine

: 1) u djela, koja je sam pisao,, ili koja su pod njegovim osobnim utjecajem pisana; 2) u zbirke iz starih djela, odnosno enciklopedije, koje su iz raznih literarnih djela sadržavale izvatke. Pri tom ali primjećuje Krumbacher, da je medju obim grupama vrlo teško povući granice, jer je mnogokrat teško opre

dijeliti, što je car sam napisao, a što je tek potakao, i u koliko je na. ovakav rad osobno uticao. U vlastita careva djela brojimo

; I. Istorički prikaz života i djela cara Basilija: Ιστορική διήγησις τοΰ βίου και των πρά£εων τοΰ Βασιλείου; Drži se, da ova knjiga, koja sada sačinjava petu knjigu Teofanovog e

) I u „de thematibus", kao i u „de admin, imperio" svagdje se izražava car ο Romanu lijepo. Tek iza njegovoga pada govori car otvorenije. Tako naročito u gl. 13, gdje kritizuje ženitbu bugarskoga cara Petra sa kćeri Romanovoga sina Kristofora, pa u gl. 51 (Patr. 393), gdje se tuži, kako je car odstranio njemu odanoga prvokorabljara Teodota, očito bojeći se za vlast. ·) Ο carevom životu i djelima pisali su osobito Teofan Cont., i Scilicee (Kedren), Zonaras, Glycas i dr. — J. H. Leich: De vita et rebus gestis Constantini, Lips. 1746; Keri Fr. Borg.: Imperatores Orientis, Tyrnaviae, 1744, pp. 281—297.; Saxe: Onomast. II. 142; Zerniwb: Žiznt i literat, trudt imp. Konst. Bagrenor. HarkovB, 1858; Alfred Rambaud: V empire grec au dixieme siecle. Constantin Porphyrogenete, Paria 1870.; Ferd. Hirsch: Konstantin VII. Porphyrogennetos, Progr. 2. d. Königstädtischen Real

schule, Berlin 1873.; Krumbacher: Geschichte der Byzant. Literatur, München, 1900.; Pauly—Wissova: Realencyclopaedie, VII. 1033—1036.; Gibbon, History (Basel 1788. Vltl. 367 i sl.; Finlay: 1Ϊ. 282 sl.; Busseil: The Roman Empire, London, New York Bombay and Calcutta 1910. p. 194 i sl.