VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 1. i 2. - 26
26 Gl. IV. Ο Pečenezima, Rusima i Turcima. 12 ) Ο Dok car romajski živi u miru sa Pečenezima, "ne mogu ni Rusi ni Turci ratom doći protiv Romajaca, ali niti mira radi ne mogu tra žiti od Romajaca odveć novaca i stvari, bojeći se snage, koju ima car radi svoga odnosa k ovome (pečeneškomu) narodu. Kad bi to oni na Romajce zavojštili, 13 ) mbgu lasno Pečenezi, i prijateljstvom uz cara ve zani, i pismima i darovima prinudjeni, navaliti na zemlju Rusa i Tu raka, te njihove žene i djecu zarobiti, a zemlju njihovu oplijeniti. Gl. V. Ο Pečenezima i Bugarima. 14 ) Ο I Bugarima činiće se car Romajaca strasnijim, i može ih na mir prinuditi, ako žive u miru sa Pečenezima, jer su rečeni Pečenezi i Bugarima bliži, pa mogu lasno zavojštiti na Bugarsku, kad to samo hoće, bilo svoje koristi radi, . bilo da ugode caru Romajaca, pa će ih radi svoga većeg mnoštva i snage pobijediti i nadjačati. Zato se Bu gari svedjer natječu i nastoje, da budu s Pečenezima u miru i .spora zumu! Ta oni su ih često s bojem svladali i ništili, pa ih iskustvo uči, da je za njih vazda dobro i korisno biti s" njima u miru. Gl. VI. Ο Pečenezima i Hersoncima. 15 ) Ο * drugo 16 pleme Pečenega susjedno je dijelu Hersona 17 ); oni i posluju sa Hersoncima i obavljaju poslove njihove i cara u Rusiji, Hazariji i Zihiji 18 ), i svim tamošnjim krajevima. Dakako da primaju od Hersonaca ugovorenu naplatu za te usluge, primjerenu poslu i trudu. Promeću pako grimiz, mirodije, sukna, djerdane, papar, prave panterske kože i drugu robu što traže, već kako se Hersonci i Pečenezi pogode. Pečenezi bo, budući slobodni i samostalni, ne će nikoju službu bez na plate činiti. 12 ) Po Manojloviću 1. c. p. 69 ovaj caput nije iz Porfirogenttova vremena, već iz nekoga spisa iz vremena cara Leona VI. (p. 70). Riješenje pitanja ovisno je ο tom, koje su medje bile izmedju Ugarske i Pečenega za vrijeme, kad car to piše. 13 ) Marczali: Μ. Η. Κ. 111 meće riječi έν τώ Ικείνοος κατά ^Ρωμαίων έκστρατεόειν k prvašnjoj izreci, čim baš u ničem ne postaje tekst jasniji. Ja sam se držao Banduri jeva poredjaja. u ) I tu hoće Manojlović I.e. p. 71, da je bilješka starijeg doba — bar Simeonskoga. Mi ipak držimo, da je car htio praktično podučiti svoga sina, kakovu će politiku voditi. Pa za to nije mogao imati na umu stare prilike, ako više ne pristaju praktičnoj i sa vremenoj politici. Jer se u onaj čas, t. j. od smrti Simeonove do doba careva pisanja oko 950. bio mir sa Bugarskom, nije za to postao mir s Bugarskom nečim nepromen ljivim, da ne bi trebalo nikoje poduke Romanu u tora pogledu za budućnost. Ta isku stvo je učilo cara posve drukče, sr. Leo: Taktika, § 45(Μ. Η. K. 43) gl. XVIII. 15 ) Manojlović: 1. c. p, 73. 16 ) Riječi „i drugo pleme" tumači savezno sa početkom 8. glave Manojlović, 1. c. 75, 76.
