VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 229

229 brani on dijelom starim argumentima, (na koje sam se ja već obazreo), a dijelom i novima. On ponovno tvrdi, da papa pod nazivom „heretici" ne može razumijevati Normane i njihova vladara Roberta Guiscarda, nego samo Hrvate. „Normanski herceg Robert Guiscard", veli on,

15

) „bio je doduše izopćen, dakle proklet od pape, još u martu 1074., a s njime i njegove pristalice (fautores), ali ne još i cijela zemlja i svi njezini žitelji. Pored toga nema primjera, da bi papa kojega izopćenoga vladara (pa makar i cijela država bila uza nj) nazivao još i iza po

dulje renitencije ,lijenim i gadnim heretikom, jer pod heretikom Rim je vazda razumijevao takove otpadnike, koji su se digli protiv dogma i nauka crkvenoga. Od svega toga ne' može se kod Roberta Guiscarda i njegovih Normana ništa naći, pa se stoga nikako i ne mogu da tiču. Tome nasuprot vidimo, da je latinski kler informirao svetu stolicu tako, da su Sloveni potomci nekadanjih arijskih Gota, a nauk i pismo da im je dao biskup Vulfila. To je kler latinski učinio upravo stoga, da pitanje slovenske liturgije prenese s polja discipline crkvene na polje dogmatičko. Otale i dolazi, da je papa i mogao pisati danskomu kralju Svenu II. Estridsenu za državu hrvatskodalmatinsku, da je tada imadu u vlasti (tenent) ,

viles et ignavi heretici

1 kroz što je podjedno i rečeno, da je kralj Slavic uzurpator." Ja sam već u spomenutoj svojoj raspravi razložio, da se pristaše slavenske službe božje po strogom crkvenom shvaćanju ne mogu sma

trati hereticima, premda ih je latinsko svećenstvo takvim prikazivalo i klevetalo pred papom, ali možemo dopustiti, da je papa tome povje

rovao i njih doista držao hereticima. No ja sam (u rečenoj raspravi) upozorio, da je papa i Normane i njihova vladara Roberta Guiscarda kao izopćene iz crkve mogao smatrati hereticima. Šišić doista veli, da je Robert Guiscard doduše bio izopćen, dakle proklet od pape, još u ožujku 1074., a s njime i njegovi pristalice, ali ne još i cijela zemlja i svi njezini žitelji. No to shvaćanje nije opravdano. Ako je papa pro

kleo i sve pristalice (podupiratelje) kraljeve, onda se to nedvojbeno tiče njegovih podanika, koji su ga podupirali u borbi protiv pape. Zato ih je i kasnije (3. ožujka 1078.), kad su ti kraljevi podanici navalili bili na papinske zemlje, opet prokleo, a pri tom ih izrijekom zove po imenu Normanima.

16

) A takvi izopćenici smatrani su kac neki gubavci, koji svakoga oknže, kad ih se samo dodirne;

17

) zato papa i veli za 15

) O. c. u „Priručniku" I, 1. str. 258. 16

) „Excommunicamus omnes Normannos, qui invadere terrain S. Petri laborant". (Registrum Gregorii VII. lib. V. nr. 14a ap. Ph. Jaffè o c. II. str. 307—8.) Zato veli Martens (o. c. II, 27.): „Was die Normanen Italiens angeht, so wurde der Bann sowohl gegen die Gesamtheit des Volksstammcs, als auch gegen einzelne Fürsten gerichtet", 17

) Gregorovius „Gesch. d. St. Rom." IV. 206. bilj. 2.