VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 225

225 porasla, (tako da on u spomenutoj ninskoj ispravi od god. 1069. Ja

dransko more zove „svojim dalmatinskim morem", a otok Maon „svo

jim vlastitim otokom"), a carska vlast poradi spomenutih nutrnjih i vanjskih neprilika spala, (osobito iza katastrofe kod Manzikerta 8. ko

lovoza 1071., gdje je car Roman IV. Diogen bio ametice potučen i za

robljen),

26

) tako da više nije bilo mjesta za te po imenu samo zastup

nike carskih prava bez ikakove vlasti.

27

) Za čitavoga vladanja Krešimira IV. ostade Dalmacija u svezi s hrvatskom državom. No kad je po njegovoj smrti došla u Hrvatskoj •do prevlasti narodna, protureformatorska stranka, koja je podigla na prijestolje svoga čovjeka Slavca, ne htjede ga Dalmacija priznati svo

jim gospodarom, jer je u njoj bila pretežna protureformatorska stranka, koju je većinom sačinjavalo latinsko svećenstvo i žiteljstvo. Ona je nasuprot podupirana od pape i njegova legata u Hrvatskoj, sipontskoga nadbiskupa Gerarda, rovarila protiv njega, dok ga nije srušila s po

moću donjoitalskih Normana. Ovi su pod vodstvom Arnika II. osva

nuli (pod kasnu jesen 1075.) s brodovljem u Hrvatskoj, zarobili Slavca i po svoj prilici ga odveli nekuda u Apuliju, gdje je umro u sužanjstvu. Dalmacija pako morala je priznati gospodstvo Normana.

28

) No Mleča

nima nije bilo milo, da su se Normani uvriježili u Dalmaciji i tako postali pogibeljni i njima i njihovoj trgovini po Jadranskom moru. Sam dužd Dominik Silvio diže se (pod konac god. 1075.) s brodovljem na njih i prisili ih, da su morali ostaviti Dalmaciju i vratiti se kući. Na to se Dalmacija pokori (početkom god. 1076.) duždu, koji se sad stade zvati i „dux Dalmatiae",

29

) Gubitak Dalmacije jasno je predočio hrvatskoj narodnoj stranci pogibli, koje prijete hrvatskoj državi od njezina spora s papom i s la

tinskom strankom, pa da ju obrani od dalnjih mogućih teških poslje

dica, jamačno je ona došla do osvjedočenja, da će biti za hrvatsku ï6

) Šišić „Gesch. d. Kr." I, 249. 27

) Budući .dakle ne može biti dvojbe, da je Dalmacija već negdje od početka vladanja Krešimira IV. bila u njegovim rukama, ne može biti osnovano ni ono, Što Šišić („Gesch. d. Kr." I. str. 241. bilj. 1.) veli, da je Krk za vjerske bune i uzvišenja popa glagolaša Zdede na stolicu krčkoga biskupa (g. 1063.) bio u neposrednoj vlasti bizan

tinskoga cara Konstantina X. Dnke, koji da je podupirao protureformatorsku stranku. 28

) Šišić „Gesch. d. Kr." I, 267. i 275—277. — U jednoj spljetskoj ispravi legata Gerarda od studenoga 1075. veli se : „Ea tempestate, qua comes Amicus regem Chroatiae cepit." (Docum. br. 83. str. 99.). 2U

) Dandulus o. c. ap. Muratori o. c. XII, 248. (Docum. br. 224, 2, str. 457.) — 8. veljače 1076, pokorili su se gradovi Zadar, Biograd, Trogir i Spljet duždu kao svome starješini i obećali mu, da ne će više dozivati u Dalmaciju ni Normane ni druge kakve strance (Docum. br. 87. str. 101—102.). — Srv. Rački o. c. u „Radu" XXVIII, 153—157. — Šišić o. c. I, 280—1,