VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 221

221 dalmatinske žitelje na svoju stranu, a to mu je jamačno i pošlo za rukom. Ta on je sam bio po svojoj, majci Hiceli latinske krvi, pače je ü mladenjačkoj dobi usisao latinsku kulturu, živući prve godine svoga života u Mlecima. Zato je kao takav mogao lako ući u volju latinskim žiteljima u Dalmaciji. K tomu je on (po ženskoj lozi) bio u rodu s onom odličnom zadarskom porodicom Madijevaca, kako znamo. Ta je moćna kraljeva rodbina (osobito tadašnji prior Drago) jamačno radila u prilog Krešimira i njegova nastojanja obzirom na Dalmaciju, te mu i priba

vljala pristaša po Dalmaciji. Napokon je Krešimir mogao naći poma

gača svojem naumu u hrvatskom življu, koji je već tada bio veoma znatan i uplivan u dalmatinskim gradovima, tako da su Hrvati bili u njima ne samo ugledni građani, nego i dostojanstvenici, kanoti biskupi, priori, suci i t. d., kako to razabiramo iz onodobnih isprava.

9

) *S tih je razloga lako moguće, da je sama Dalmacija poduprla nastojanje Krešimira IV.,

10

) pa je on tako mogao lako steći Dalmaciju za svoju državu. A nije nevjerojatno ni to, da je možda za to dobio i privolu samoga bizant. cara Izaka I. On je možda obećao caru, ako mu prepusti Dalmaciju, da će priznati njegova historička prava i bi

zant. vrhovnu vlast nad Dalmacijom ; to da će se očitovati time, što će se u ispravama dalmatinskih gradova i nadalje spominjati ime bi

zant. cara, i što će ovaj moći držati u Dalmaciji posebnoga stratega kao zastupnika svojih historičkih prava na Dalmaciju. Car, koji u svojim tadašnjim žalosnim prilikama i onako nije mogao osujetiti na

kane Kresimirove, prihvatio je valjda ponudu Kresimirovu i dozvolio mu, da Dalmaciju pridruži svojoj državi ; carskim pako strategom u Dalmaciji bude imenovan najprije Nikola, a poslije Lavf koji su pod

jedno bilii zadarski priori.

11

) 9

) Tako nalazimo u Rabu biskupa Draga (1059—1071.) {Documenta br. 41, 51. i 68. str. 56, 66. i 89.), u Pagu građane: Dobrogosta, Dujma Vlastelina, Stanimira, Preluta, Sudirmïa, Cvijamira, Stojana. Gostimira i Župana (sve g, 1071.) (Docum. br. 68. str. 89.), u Zadru priora Grubinu (Grubišu) (1056—1060.) i građane: Župana, Petulelja i Podboja (g- 1056,) (Doc. br. 39. i 42. str. 48. i 59.), priora Draga iz porodice Madijevaca, njegovu rođakinju Ciku, predstojnicu samostana sv. Marije i kćerku joj Većenegu, suca Šegu, klerika Dešu i građanina Crna (sve g. 1066.) (Doc. br. 50. i 52a str. ' 65. i 67.), u Trogiru priora Dabranu i građane: Vitaču i Mirču Bogobojšu (g. 1064.) (Doc. br. 46. str. 63,), napokon u Spljetu priora Črneta i sina mu opata Dabra (Dobra) (g. 1060., pa priora Voliću, sina mu Dujma, plemenite Spljećanke: Katenu (Katu), predstojnicu opatičkoga samostana, sestru joj Stanu, Veru i dr., građanina Dujma Dragovita, njegovu ženu Marulu, sinove Petranu i Draga, svećenika Mihu, Po

pina i dr. (svi g. 1069.) (Doc. br. 41. i 57. str. 61. i 75.). 10

) Tako uzimlje i Klaić o. c. I, 101 — 102. iz gore navedenih razloga. u

) Otuda, što su doista na početku Kresimirove vlade bili u Dalmaciji carski stratezi i što se u dalmatinskim ispravama spominje i carevo ime, moramo zaključiti, da je Dalmacija bila pridružena Hrvatskoj uz carevu privolu. Tako uzimlju i Rački o. c. u „Radu" XXVII, 94. \ Šišić „Gesch. d. Kr." I, 249. — Nikola „prior et stratigo 16