VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 213

213 Prêma tome dakle nije Držislav mogao dobiti krune ni priznanja kraljevske časti iz Bizanta. A budući da su se hrvatski vladari već od Tomislava zvali kraljevi i budući da za Zvonimira znademo, da se je dao i kruniti za kralja, moramo suditi, da su se jamačno i svi ostali hrvatski kraljevi počevši od Tomislava dali kruniti. Kad se je Tomi

slav proglasio kraljem, jamačno mu je bilo stalo, da mu se taj naslov i dostojanstvo kraljevsko svečanom krunidbom utvrdi i svestrano pri

znade. Otkuda pako da zatraži krunu? Iz Bizanta prema onome, što smo naveli, nije mogao očekivati, da će dobiti krunu i priznanje kra

ljevskoga naslova.

12

) A kad bi i imao izgleda, da će mu se ispuniti molba, ne bi on ipak imao razloga, da se u tom poslu obrati na Bi

zant. Kod Bizantinaca je sama kruna bila samo obilježje časti bez državopravnoga znamenovanja, kako veli Tomašić (o. c! str. 47.), pa zato strani vladari, koji bi možda dobili krunu iz Bizanta, nisu time postali nezavisni. Zato se i bugarski vladar Simeon sam prozvao carem, a nije tražio krune iz Bizanta, jer je time htio dokumentirati svoju ne

zavisnost od Bizanta. Nasuprot se krunom, koja se dobivala iz Rima od pape, sticalo priznanje samostalnosti i suverenosti dotične države. „Od pape", veli Tomašić (o. c. str. 48.), „koji se je glasovitim pismom Grgura II. od god. 729. caru Lavu Izaurijskomu posvema oslobodio suvereniteta bi

zantinskoga, bilo je poželjno dobiti krunu za svakoga vladara, koji htjede, da bude time skopčano državopravno znamenovanje." Zato su i Simeonovi nasljednici Petar, Samuel i Kalojoan tražili i dobili krunu od pape rimskoga. Jednako se i srpski vladar Stjepan Prvovjenčani dao okruniti krunom iz Rima, samo da se državopravno oslobodi od Bi

zanta. Ta već Jovan Raić („Istoria raznih slavenskih narodov i t. d." Budim 1823. II, 434.) veli, da je Stjepan Prvovjenčani zato tražio iz Rima krunu, jer da se u ono vrijeme mislilo, da nije onaj „djeistvi

telnij" (savršeni) kralj, koji nije dobio krune od pape.

13

) 12

) Nisu zato ni političke prilike bile povoljne. O tom veli Kukuljecić (o. c. u „Radu" LVIII, 44.) ovako: „Nema nikakova povoda misliti, da je Hrvatima bud poslana, bud podijeljena kraljevska čast iz Carigrada, s kojim tadašnja Hrvatska u nikakvom političkom, ni vjerskom, ni pograničnom savezu i doticaju stojala nije. Niti je tadašnjoj carigradskoj diplomaciji ići moglo u prilog, da uz silnu bugarsku državu poveća ugled još i druge slovjenske države na poluotoku balkanskom." ls

) Ovako razlaže Tomašić o. c. str. 47.—49. — Međutim je i sam Simeon za. trašio i dobio od pape iz Rima krunu (negdje koncem g. 924. ili početkom g. 925.), kako se vidi iz pisama bugarskoga cara Kolojana papi Ipocentu III. (od g. 1204.) (kod Aug. Theinera „Monumenta Slavorum meridionalium" T. I. str. 28. i 29. — Srv. Iv. Kukuljević „Prvovjenčani vladaoci I. Simeon" u „Radu" knj. LVII, g. 1881. str. 225—227. — Rački o. c. u „Radu" XVII, 86. — Dr. Konsi. Jireček „Geschichte der Bulgaren" Prag 1876. str. 168.).