VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 21

21 da iz nje dalmat. Hrvati κατάγονται (originem ducunt), to jest da u njoj bijaše njihova pradomovina. Hrvati dakle dalmatinski potječu od koljena onih Hrvata oko Visle (iz stare Češke, έκεΐθ·εν Τουρκίας), što još za vrijeme Konstantina tamo borave nekršteni. U doba kada Obri oteše

84 Bizantincima Dalmaciju, je

dan je dio Hrvata sjedio i εκείθεν Βαγιβαρείας, po Paviću Βαβιγαρείας, to jest iza Babjih gora na Kupi, u Karantaniji. Tu je s ovima Bizant ugovorio njihov dolazak u Dalmaciju, što je i uslijedilo dolaskom od pe

tero braće i dvije sestre. Hrvati sjedoše od Bara do istarskih obala, dok onaj dio, što ostade u Karantaniji, bješe u carevo doba podredjen Otonu Velikome. Taj dio Hrvata pružio se je s vremenom u Ilirik (po Paviću: izmedju Karantanije i Kupe), i u Panoniju t. j. u potonju franačku Pan

nonia inferior. Poslije Krešimira i. (940.) nastaju medju Hrvatima u Dalmaciji ljute bune i oni se rascijepiše. Iz dosele jedinstvene dalma

tinske Hrvatske, nastanu dvije zemlje: Bijela i Crvena Hrvatska.

85 Crvena ili dioklijskä Hrvatska imala je slijedeće arhontije

: 1) dioklijsku arhontiju, koja se primiče kaštelima Dračkim, naime Lješu, Ulcinju i Baru i ide do Kotora, a u gorama primiče se Srbiji; 2) trebinjsku arhontiju, koja se pruža od Kotora do Dubrovnika, a u gorama primiče se Srbiji; 3) zahumsku arhontiju, koja se pruža od Dubrovnika do Neretve rijeke; na strani morskoj primiče se Neretljanima, a gorska strana na sjeveru primiče se bijelim Hrvatima, sučelice pak Srbiji; 4) neretljansku arhontiju, koja se započinje od Neretve rijeke i pruža se do rijeke Cetine. Bijela se Hrvatska pruža od Cetine rijeke do medja istarskih, hoće reći do grada Labina, a u gorama pače presiže temat istarski. Srbiji (IspßXot)

86 su od loze nekrštenih Srbalja, koji nastavaju iza zemlje, koju oni zovu Βοΐκι (Bojićima), a to je Češka

87

. Tamo je Velika

88 Srbija u susjedstvu nekrštene Hrvatske.. Srbiji su sjeverno od Crvene Hrvatske, a na sjeveru primiču se Bijeloj Hrvatskoj. Njihova se pak zemlja dijeli u Srbiju do Rase grada i Bosnu sa.gradovima Κάτερα (Kotor) i Δβδνήκ (Tješanj). 81

) Pavićev text; 2. izd. p. 28. i si.

; k tome tumač p. 13. 85

) Pavićev text: II. izd. p. 31. tačka 13, al. 2. se

) Text: II. izd. p. 29, toč. 4. 8T

) Pavić, p. 44. op. 2. 88

) Favić 2, p. 13. op. 1. veli, da je ovaj pridjevak μεγάλη (velika) u cap. 32. dodano za Hrvatsku suviše, i da ono tamo spada k Srbiji. Ona Srbija, veli Pavić, to su bez sumnje lužički Srbi, i njoj vrlo dobro pristaje, što je car zvaše μεγάλη Σερβλία (velika Srbija), „jer i geograf bavarski i Arapin Al Massudi kažu, da je ovo golem na

rod." — Za Hrvate, veli Pavić, p. 45 op. 2. al. 3., je već car naprijed (gl. XXXI.) re

kao: da imadu πολλήν χώραν, nije dakle trebalo, da to ovdje, makar i drukčije kaže. Sr. izd. II. izd. ρ 18. op. 2.