VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 3. - 181

i'èi brovačkog popa u Rimu. Ali Gondola bijaše uljegao u milost monsi

gnora Ninia, komornog meštra i tajnika papina. Monsignor Nini podu

pre djelovanje poslanikovo, a republika svojijem pismom 26. februara zahvali mu. Sad se dogodi, da je monsignor Rocci, mješte da podupire republiku, radio protiv nje i da memorijal papi dodje u ruke kongre

gacije imuniteta. Svojijem spletkama i lukavijem prikazima monsignor Rocci znao je postignuti, da brève papin o memorijalu, koji mu Gon

dola bijaše prikazao, bude odgodjen. Uslijed toga Gondola prikaza Nj. Svetosti drugi memorijal nadom, da bi se posao svršio povoljno, jer se papa bijaše već. mal ne založio. Ali, ili republika nije bila dosta oprezna pri vodjenju ovoga posla, pošto je štoviše imala odveć povjerenje u monsignora Roccia, ili jer po

slanik pusti da prodje mnogo vremena, a da se ne prikaže opet papi, da mu ponovi molbe republike, za koju ga stvar ova prekori, ili jer poslovaČi nadbiskupa i oni koji ga podupirahu i zaštićivahu, znadoše i mogoše dokazati dajbudi djelomice njegove razloge, republika uz svoju veliku žalost bi iznenadjena pismima Gonđolinijem, 'koja javljahu, da je papa sklon da pusti Kabogu svjetovnijem rukama za kaznu ali ' klauzolom, da bude izuzeta smrtna kazna, t. j. ultra poenam sanguinis. Nije koristilo Gondoli, da se prikaže iz nova papi, koji nakon toliko mjeseci bijaše preinačio svoje mnogo prijatno raspoloženje prema republici; nego napokon postiže novijem nastojanjem, da papa pošalje neposredno republici, a ne kuriji, brève za slobodnu predaju krivca svjetovnoj vlasti sa samom klauzolom citra poenam sanguinis. Senat pismom 22. maja ponavlja Gondoli, da ga. je ova uslovka ražalostila ; ali mu nalaže, da odmah primi odnosni breve, da ne dade povoda novijem iznenadjenjima ostajući ipak siguran, da ni nadbiskup, ni drugi he će se umiješati u izvršenje predaje krivca, i da pošalje odmah brève u Dubrovnik, ali da ne propusti primajući ga izjaviti, da to čini samo, jer je tako hotio papa, ali da je republika smućena, što nije primila slobodnu predaju krivca. Gondola, primivši brève, pošalje ga republici i ona tada svojijem pismom od 24. juna 1663. dade dopust Gondoli, da se vrati u domo

vinu, oprostivši se prije s papom i s drugijem ličnostima, koje su bile podupirale Dubrovnik; pošalje napokon 20. avgusta 1663. opatu Stefanu Gradiću u Rim zahvalno pismo za papu Aleksandra VII. zbog breva odnosno Kaboge i jer bijaše milostivo postupao sa republičinijem posla

nikom, pak druga pisma za kardinala Barberina, za kardinala Chigia, za kardinala Aragonskoga i za generala Marija Chigia, koji bijahu podupirali republiku ; ovlasti Gradića, da opremi sva pisma i završi tako konačno raspru u Rimu. 13