VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 3. - 175

175 sa parnicom već svršenom i sa napisanijem dodatkom, da je pročita njemu ; ali ovaj odbije i to. Vlada tad promisli donijeti stvar pred Rim, jer mišljaše, da nadbiskupa u svome postupanju ne vodjahu pošteni razlozi. Pored toga senat svrhom oktobra izašalje ponovno dva sena

tora, Marina Sorga i Agostina Tudisi, koji posljednji bijaše i prije odaslanik, da ugovaraju s nadbiskupom. Oni su mu imali predati jedno pismo, kako ćemo vidjeti, koje mu je iz Rima poslala kongregacija imuniteta, i dogovoriti se s njim da utiše uzbunu, koja bi mogla na

stati i utru put pravdi. Sutradan imao mu je po onome što su bili ugovorili, bilježnik Bobali donijeti na osobitfïnačin ključ od Kabožine tamnice, te primiti ga na se. Zatijem senat odluči 7. novembra, da nadbiskup može poslati svoga vikara, da posjeti Kaboga u nazočnosti dvojice malovijećnika i noćnog kapetana a poslije, pošto bude pristao na zahtjeve vladine, zavesti pravdu sa svoje strane bez pomoći dru

gijeh lica. Ali ponašanje nadbiskupovo učini opreznijem senat, koji dvanaest dana docnije, 17. novembra, odluči da ona dva odaslanika odvrate nadbiskupa od pohoda u Kaboge, a kad im to ne bi pošlo za rukom, imali su mu zajamčiti dopust da ga pohodi bez ikakve pratnje sa strane svojijeh ljudi, ali u nazočnosti vladinijeh časnika. Napokon 22. de

cembra senat raspravljaše o jednoj nadbiskupovoj iski vrh Kabožina pitanja, iska o kojoj odluči, da će držati najstrožu tajnu. Već tada ne bijaše više senatu sakrivena misao nadbiskupova, jer ga je, po riječima jednog svog pisma, držao opakijem i zado

bivenijem od stranke (perversoeguadagnato dalla parte) i tužio ga je, da je prodao ne samo čast i dobar glas, nego i savjest, jer bijaše zatražio od vlade, da stavi Kaboga u prostraniju tamnicu, pošto bješe u svoje vrijeme odobrio prvu. Kad senat ne htjede pristati na njegovu želju, on zaište da se ovlasti Kabogu odredit svoga punomoćnika a senat za sebe neka bi odredio drugoga. I ovaj drugi nadbiskupov zahtjev bi odbijen ; ali mu se poruči po dvojici senatora odaslanika, da se saslušanje krivca može, kada god on želi, ovršiti u Dvoru, što više u tu mu se svrhu ponudi vijećna dvorana. Sada naslu

ćujući u nadbiskupu opakost i bojeći se da bi se on na četiri oka sa svojijem kančilijerom obratio u strastvenog nagovaratelja (sug

gestore appassionato) prema Kabogi, vlada priopći nadbiskupu pod izlikom njegove pristojnosti, ali uprav da ga može nadgledati, da treba da se u Kaboge u tamnici s njim nadju na nogama malo vijeće, su

dište kriminalnijeh sudaca, proveditori straža u luži i noćni kapetani pod svodovima, pak za čuvanje nadbiskupa i krivca imala se postaviti četa vojnika sa dva vijećnika pomoćnika. Nadbiskup odbi. Senat pak da ima oružje protiv nadbiskupa u Rimu, gdje je ovaj bio upravio svoje napore protiv njega, nagovori kapituo kanonika, dominikance i