VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 3. - 151

151 padaju Salonjane u Spljetu. Oni poslušaše carsku zapovijed i tako nastade mir, prijateljstvo i međusobno općenje između Spljećana i Sla

vena. Franački pako anali kazuju nam, da je između cara Nicefora I. i Karla Vel. došlo do mira i ugovora u Achenu g. 810., po kojemu se Karlo odrekao Mletaka i primorske Dalmacije na korist Bizantinaca, a Nicefor priznade Francima gospodstvo nad Istrom, Panonijom, Liburnijom i neromanskora Dalmacijom (dakle nad Posavskom i Dalmatinskom Hrvatskom).

136

) Ovaj je mir potvrdio i Karlov nasljednik Ljudevit I. Pobožni (814.), tako isto i bizantinski carevi Mihajlo I. (812.) i Lav V. (814.)

137

). No uza sve to dođe do razmirica na međama između Hrvata i Romana u Dalmaciji; valjda su Hrvati htjeli na štetu Romana raširiti svoje međe. Car Lav V. posla na to (g. 817.) caru Lju

devitu I. svoga poslanika Nicefora, valjda da mu se potuži zbog toga i da zatraži, da se stane na kraj tim nepodopštinama. No budući da nije bio prisutan Kadolah, furlanski markgrof, koji je imao vrhovni nadzor nad Hrvatima i kojega se po tom te razmirice najviše ticale, posla car po njega. Kad je ovaj došao, stade on s Niceforom ras

pravljati o tim razmiricama, ali ih oni nisu mogli dokrajčiti, jer nisu bili prisutni ni Hrvati ni Romani, koje je prije odluke trebalo saslušati. Zato otpremi car ovu dvojicu zajedno s Arb(a)garijem u Dalmaciju, da tamo ispitaju i izvide predmet tih' razmirica, pa da se onda uz^ mogne izreći odluka. Povjerenstvo je međutim ili predugo obavljalo svoj posao, ili je odbilo bizantinske zahtjeve, kad je car Lav V. opet (iste god.) u istom poslu otpremio Ljudevitu novo poslanstvo* Ovo stiže Ljudevita u Ingelheimu i saopći mu poruku svoga cara, ali on ga brzo otpravi, kad je vidio, da ono traži isto, što i prvo poslanstvo.

138

) Raspra između Franaka i Bizantinaca potraja i nadalje, pače po kasnijim događajima možemo suditi, da je ovu napetost između oba carstva upotrebio tadašnji knez posavskih Hrvata Ljudevit, i digao bunu, ne bi li se oslobodio franačkoga jarma, a možemo i to zaključiti, da je bizantinsko carstvo podupiralo Ljudevitov ustanak, samo da pribavi čim više neprilika franačkome carstvu i da ga time oslabi. Međutfm po svladanju hrvatskoga ustanka mora da je došlo do uređenja spora i do ponovnoga izmirenja između istočnoga i zapadnoga carstva, jer se od tada, kako već naprijed spomenusmo, opet spominju bizantinska poslanstva na dvoru franačkih vladara (tako g. 824., 827., 833., 839. i 138

) Einhardi i Enhardi Fuldensis annales ap. Pertz „Monumenta Germaniae hist.** SS. I, 198. i 355. — Einhardi „Vita Karoli Magni" cap. 15 ap. Pertz o. c. II, 451. — Poela Saxo „Annales de gestis Karoli M." lib. IV. ap. Pertz o. c. I, 270. (Documenta br. 171, 12. i 16. str. 313. i 315—16.). 137

) Documenta br. 171, 14. i 17. str. 314. i 316. 138

) Einhardi i Enhardi Fuld. annales ap. Pertz o. c. 1, 203—4. i 356. — Vita Hludowici imp. cap. 27. ap. Pertz o. c. II, 621. (Documenta br. 171, 18. str. 317- 318.)-