VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 3. - 149

149 nine), a kotorski: Grimald g. 1090., Ursacije g. 1124., Nice/or g. 1141. i 1153. Majo g. 1166. itd.

134

) Na osnovu svega ovog razlaganja može se reći, da je iza Ivana Ravenjanina moglo biti i više spljetskih nadbiskupa, negoli nam ih oni katalozi navode, samo nam se nije uščuvala njihova uspomena, pa zato nas ti katalozi ne mogu prisiliti, da uzmemo, da je Ivan Rave

njanin živio i djelovao pod konac VIII. stoljeća, a ne u VII. stolj., kako uzimlje Toma Arciđakon.

135

) ni

) Idem VI, 322-328, i 427 -433. 13r

') U svom novijem djelu („Geschichte der Kroaten" I, 57. i 137.) uzimlje opet Šišić, da je koncem VIII. stolj. osnovana bila u Spljetu ne nadbiskupija, nego samo biskupija, dotično iiiularna nadbiskupija, a prvi biskup da je bio (oko g. 780.) Ivan Ravenjenin. Ona da je bila podvrgnuta carigradskom patrijarhu, jer je po naredbi cara Lava III. lzauričkoga (od g. 732.) imalo biti cijelo zemljište bizantinskoga carstva pod

vrgnuto njemu. Istom na spljetskom crkvenom saboru g. 925 da je (1. zaključkom njegovim) bila obnovljena salonskospljetska nadbiskupija i njezina organizacija. — No to je sasvim pogrješno shvaćanje. Na čemu se može oslanjati tvrdnja o osnutku samo naslovne, a ne prave nadbiskupije? U to doba bilo je u Dalmaciji biskupija (u Zadru se n. pr. spominje g. 804. biskup Donat, Documenta br. 171, 6, str. 306.) pa su one morale imati i svoga glavara, a to nije mogao biti drugi, nego samo salonskospljetski nadbiskup, dakle on nije mogao biti samo titularni nadbiskup. Imademo i papinskih pisama (Ivana VIII. od 10. lipnja 879 i Stjepana VI. od g. 887/8 ), u kojima se go

vori o spljetskim nadbiskupima i o podjeljenju palija njima (Sišić „Priručnik izvora" I, 1. str. 206. i 210.), dakle su tada u Spljetu bili pravi nadbiskupi, a ne titularni; isto tako i Trpimir i Mutimir u svojim darovnicama (od g. 852, i 892.) spljetskoj crkvi zovu njezine glavare nadbiskupima (Doattnenla br. 2. i 12. str. 3. i 15.). Prema tome nije ni mogla biti istom g. 925. obnovljena salonskospljetska nadbiskupija, kad je već prije toga opstajala. Onim 1. zaključkom spljetskoga crkvenoga sabora samo je priznato i potvrđeno bilo pravo primata i metropolitsko ime spljet. nadbiskupu nad svima bisku

pima cijele one (t. j. dalmatinske) pokrajine („constituitur, ut ipsa ecclesia et civitas . . . inter omnes ecclesias provinciae huius primatum habeat, et metropolis nomen super omnes episcopatus legitime sortiatur" Documenta br. 149, 2, str. 190—1.), dakle i nad ninskim biskupom, koji se je opirao tome, da prizna vrhovnu crkvenu vlast spljet. nadbiskupa (pa zato je 11. zaključak crkv. sabora glasio: „Ut episcopus Chroatorum, sicut nos omnes, nostrae ecclesiae metropolitanae subesse se sciât" Documenta str. 192.). Otuda slijedi, da nije istom tada (g, 925.) ponovno uskrisena salonska nadbiskupija, nego po našem nazoru već u VII. stolj.. i to iz Rima, a ne iz Carigrada. — Što se tiče one odredbe cara Lava III. (od g 731. ili 732 ), to su njome bile od pape otrgnute biskupije bizantinske donje Italije (Sicilije, Kalabrije, Lukanije i'zemlje od Otranta) i Ilirika (misli se novi Epir i Praevalis), ali se to nije ticalo Dalmacije i Istre. V. Jire

ček „Die Romanen" I. 46. i „Istorija Srba",preveo Jov. Radonić I. D. Beograd 1911. str. 44. i 165. — Dr. Milan pl. Sufflay „Die Kirchenzustände im vortürkischen Alba

nien" u „Vjesniku zem. arkiva" XVII sv. 1. i 2. god. 1915. str. 5., gdje se u bilj. 9. navodi obilna literatura o ovom pitanju. — H, Geizer „Die Genesis der byzantinischen Themenverfassung" u „Abhandlungen der k. sächs. Gesellsch. d. Wiss". B. 41. Philol

hist. Cl. B. 18. Nr. V. Leipzig 1899. (posebni otisak) str. 73. Ovaj veli: „Die ganze Diocese Illyrikum — der sg. Vicariat Thessalonike — hatte bisjjsfcin^eistlicher Bezie

hung AltRom unterstanden", a sad je ona bila podvr^^fea jNovrifcv Rimu. Toj pako ilirskoj crkvenoj pokrajini ili solunskom vikarijatu n«Su*«ik\da prip$£la}&Dalmacija nr >>V 11 v>