VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 3. - 145

145 usjekla u pamet uspomena na prvoga spljetskoga nadbiskupa, nego li na druge Ivane, uzelo sarkofag jednoga kasnijega nadbiskupa Ivana za sarkofag nadbiskupa Ivana iz Ravene. Iz svega dosadašnjega razlaganja slijedi dakle, da svi ovi argumenti, navedeni od pisaca, nisu dosta jaki, dà obore vijest Tominu (crpanu iz tradicije ili iz starijih zapisa), da je Ivan Ravenjanin živio i djelovao u VII. v. Međutim pisci na koncu navode još jedan argu

menat u prilog svoje tvrdnje. Oni upozoravaju (na str. 138. sl.) na to, da svi stariji (i po tome vjerodostojniji) katalozi spljetskih nadbiskupa, koji su nam do danas uščuvani (od njih navedeni u prilozima B., C. i D.), navode samo 5 nadbiskupa (Ivana, Petra, Marijana, Martina i Leona) za doba od 200 godina, t. j. od god. 650., kad je tobože imao početi biskupovati Ivan Ravenjanin, i g. 852., kad se u Trpimirovoj darovnici (od te godine) spljetskoj nadbiskupiji spominje prvi historički zajamčeni spljetski nadbiskup Petar. To da je premalen broj za tako veliko razdoblje, jer bi na svakoga nadbiskupa otpalo po prijeko 40 godina biskupovanja, što je nevjerojatno, upravo nemoguće. Otuda za

ključuju pisci (str. 144), da „nije moguće ni pomisliti, da je crkvena hijerarhija u Spljetu bila osnovana oko polovice VII. v. To je moralo biti mnogo kasnije, tek koncem VIII. v. Ivan Ravenjanin, utemeljitelj crkvene spljetske hijerarhije, nije počeo biskupovati g. 650., nego obilatih sto godina kasnije". Ovaj zaključak bio bi posve ispravan, kad bi nam bilo nedvojbeno zajamčeno, da od osnutka spljetske nadbisku

pije pa do nadbiskupa Petra od g. 852. nije bilo više nego samo 5 nadbiskupa. No toga jamstva mi nemamo, jer osim ovih kataloga nikakvi nam drugi izvori ne kažu ništa o prvim spljetskim nadbisku

pima iza Ivana Ravenjanina. A sami katalozi nisu nikakva posvema vjerodostojna svjedočanstva, kako i sami pisci tvrde, veleći (str. 141) : „U (kataloge) se ne možemo posve pouzdati; oni su doista netočni". To se vidi i po tome, što drugi neki stariji katalozi navode samo četiri biskupa, a najstariji (po sudu pisaca) katalog, t. zv. Begnin, zna samo za Ivana Ravenjanina (kao i Toma Arciđakon). Ne moramo li otuda zaključiti, da su ti katalozi veoma manjkavi i po tome nepouzdani? Moglo je biti i više tih nadbiskupa, nego ih katalozi navode, ali oni nisu bili poznati piscima tih kataloga, pa ih zato ne navode. To proizlazi i iz istraživanja samih naših pisaca o salonskim i spljetskim nadbiskupima. Salonskih nadbiskupa (počevši od sv. Dujma pa do Teodora u doba razorenja Salone) navode kata

lozi 25 (dotično 26),

120

) ali su pisci „po rezultatima arheoloških isko

pina u Solinu i po kritičnomu istraživanju pisanih dokumenata" utvrdili 22 nadbiskupa, među kojima se nalazi 18 ili 19 .njih, koje spominju 12

°) Samo katalog na prilogu B. (kod propagande) imade 26 imena nadbiskupa, dok kat. na prilogu C. (A. Cutheis-ov)

; D (Ponzonijev) i E (Begnin) imadu 25 imena.