VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 3. - 130
130 znali štošta pripovijedati (a ne samo spominjati borbu s Vinidima, kako to čini Hincmar); no oni šute o tom, a mletački izvori govore samo o plijenjenju istarske obale i o sukobu s Mlečanima. Plijenjenje pako istarske obale ne znači još formalan rat s franačkom državom, naročito ne rat za oslobođenje, jer borci za slobodu ne idu plijenili crkve, kako to spominje kroničar Ivan Đakpn. Da je ovo poduzeće Hrvata protiv Istre i Mlečana njihovo običajno „gusarenje" onoga doba (t. j. borba Hrvata radi gospodstva na Jadranskom moru), razabira se i otuda, što je i sam papa Ivan VIII. morao intervenirati i pozvati Domagoja (negdje g. 873 — 876.) da stane tome „gusarstvu" na kraj. On mu pisa ovako : „Opominjemo tvoju gorljivu odanost, da protiv morskih razbojnika (marinos latrun culos), koji pod zakriljem tvoga imena bijesne protiv kršćana, stim oštrije postupaš, što znadeš, da je nevaljanštinom ovih ljudi i (dobar) glas tvoga imena potamnjen ; jer premda se može vjerovati, da oni protiv tvoje volje napadaju nâ putnike po moru, ipak, kako se veli, da bi ih ti mogao svladati, ne ćemo te moći smatrati nedužnim, ako ih ne ukrotiš. Pisano je bo : „Tko zločine, ako ih može, ne ispravi (ne iskorjeni), sam ih počinja". 90 ) Ovako papa ne bi bio pisao Doma goju, da je on vodio borbu za slobodu svoga naroda od jarma fra načkoga! 91 ) Šišić još navodi (str. 41.), „da je u toj (tobožnjoj) vojni (Hrvata protiv Franaka) pomagao Hrvate bizantinski car Vasilije, pa upravo u vezi s tim franačkim ratom dolazi pomoću i potvrdom carevom na hrvatski prijestol kao knez Zdeslav, sin Trpimirov, koji odmah po povratku iz Carigrada u Hrvatsku potjera sinove Domagojeve, možda Ujka i Branimira". Ovim riječima hoće pisac reći valjda to, da je Zde slav otišao u Carigrad, da izmoli od cara pomoći u tu svrhu, da sebe 90 ) Rački „Documenta" br. 3. str. 6. On stavlja ovo pismo ug. 873—876. Po tome je lako moguće, da je bilo pisano baš g, 876. poradi onoga „gusarenja" i plijenjenja (osobito crkava) Hrvata po Jadranskom moru, jer i mletački izvori (Ivan Đakon i Dan dolo) govore o „provinciam depređare" , „urbes devastaveruni" , „damnis et derobaiioni bus flagellavit", kako već spomenusmo. 91 ) Šišić („Gesch. d. Kr." I,. 95) upozoruje još na dvije okolnosti, koje bi imale potvrditi, da se u ovoj borbi ne radi o „gusarstvu" , nego o pravom ratu u međuna rodnom smislu, a to su: l. da je knez Ujko po smrti svoga oca Domagoja obnovio mH rovni ugovor s Mlečanima, i 2. da su sami vladari vodili ove ratne operacije. — Doista se ovdje radilo o pravom ratu, ali ne s Francima, nego s Mlečanima, jer ono gusa renje, znači borbu Hrvata s Mlečanima radi gospodstva na Jadranskom moru, kako spomenusmo, pa zato nije čudo, da su pri tom stradale i zemlje Franaka, saveznika mletačkih. I u dotadašnjim ovakovim gusarskim vojnama između Hrvata i Mlečana zbilo se je često, da su sami njihovi vladari vodili ratne operacije i da su ih završili obnovom mirovnoga stanja, tako za vojne dužda Petra Tradonika na Mislava i Dru žeca (g. 839. i 840.), i Orsa Badoarija na Domagoja (g. 865/6.), kako spomenusmo. To se isto opetovalo i sada g. 876., ali zato ono ne znači rat Hrvata za oslobođenje od franačkoga jarma.
