VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 3. - 128

128 toliki zatoni, poticali na gusarenje, pa su oni zalijetajući se na svojim lakim lađama po tom moru na sve strane, ne malo dodijavali Mleča-

nima. Već tada je bilo sukoba, kojino bijahu kao preteče dugim i bi

jesnim ratovima, što će ih u buduće voditi." Mlečani su ovu borbu Hrvata za vlast na Jadranskom moru, koja često nije birala sredstava, zvali gusar enj em. No to se gusarenje nema shvaćati u onom smislu, kako se to danas shvaća, nego se to mora shvatiti u duhu onoga vremena. Onodobne države nisu mogle redovitim državnim dohocima uzdržavati svoje vojske i svoja brodovlja, pa su zato one bile upućene na to, da se plijenjenjem i haranjem neprija

teljskih zemalja uzdržavaju. To nam dokazuje sam bizantinski car Lav VI. Mudri, koji u svojoj „Taktici" daje naputke zapovjedniku brodovlja, da se imade brinuti za to, da uvijek bude živeža na la

đama, pa dodaje: „Ako je iole moguće, treba da priskrbiš živeža za svoju mornaricu time, da napadaš i, plijeniš neprijateljske zemlje, pa da otuda dobivenim prihodom uzdržavaš vojsku".

85

) Isto tako radili su i Mlečani, pa je vjerojatno, da su i Hrvati tim načinom uzdržavali svoje brodovlje. „Ratna mornarica", veli Bare Poparić, „time se pre

tvarala u čisto gusarsku; ali to gusarenje bijaše joj, prema ođnošajima posvećenim duhom vremena, nametnuto, donekle dozvoljeno."

86

) TakvQga gusarenja i takove borbe Hrvata s Mlečanima po Ja

dranskom moru spominju nam izvori često. Tako vele oni, da su se Neretvani izmirili (negdje g. 830.) s Mlečanima, a to je znak, da su prije toga ratovali s njima. No već g. 834/5. opet su Neretvani napali mletačke trgovce, koji su se (sa svojim lađama) vraćali kući iz bene-

ventskoga kraja, zarobili ih i sve ih poubijali. Radi takova postupka diže se (839.) • mletački dužd Petar Tradonik na Hrvate i Neretvane ; s prvima se susreo kod „zaselka sv. Martina", ali se ne veli, da li su se pobili nego samo to, da se dužd izmirio s hrvatskim knezom Mi

slavom, a poslije otpiovivši na neretvanske otoke da se izmirio i s ne

retvanskim knezom Družecom, a zatim se vratio kući. No već naredne godine (840.) opet je imao borbe s Neretvanima, ali je loše prošao, jer je izgubio 100 ljudi i na to se morao neslavno vratiti kući. Negdje god. 846. opet su se Hrvati uputili na Mletke, ali su samo lutëu Caorle poharali.

87

) Za kneza Domagoja osobito su mnogo Hrvati dodijavali Mleča

nima, tako da su ih ovi prozvali „najgora slavenska i dalmatinska "

5

) Aug. F. Gfrörer „Byzantinische Geschichten" II. B. Graz 1873. str. 412—413. 86

) „O pomorskoj sili Hrvata za doba narodnih vladara" Zagreb 1899 izd. Ma

tice hrvatske, str. 95—96. H1

) Johannis „Chronicon venet." ap. Pertz o. c. SS. VII, 16—18. i Danduli „Chro

nicon venet." ap. Muratori „Scriptores rerum italicarum" T. VII, 172, 174—175. i 177. (Document*, br. 174, 1, 3, 4, i 182, 1, str. 334—336. i 363.).