VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 3. - 125
125 njegove državine (Posavske Hrvatske), pa su po tom i oni zadirali (sa sjevera) u njegovu interesnu sferu, kao i dalmatinski Hrvati s juga. Ta ovi su se Srbi (kao i njima susjedni srodnici Siuslovci) dvije go dine prije toga (t. j. g. 874.) pobunili bili protiv njemačke vlasti, pa ih je Ljudevit Njemački morao oružanom rukom pokoriti. 77 ) Zar oni nisu mogli i sada g. 876. opet pokušati, da se dočepaju slobode, kad su doznali za smrt Ljudevita Njemačkoga (28. kolovoza i. g.) ? A Karl man, kao najstariji brat, išao je ugušiti bunu, dok su se mlađa braća uputila na sastanak i dogovor u Koblenz (u listopadu i. g.). 78 ) Da je vojevanje Karlmanovo protiv Veneda (bili to Moravljani ili Polapski Sla veni) bilo neznatno i kratkotrajno, vidi se po tome, što je Karlman već 3. studenoga bio u Regenshurgu, a zatim se još tečajem istoga mjeseca sastao sa svojom braćom (Karlom III. i Ljudevitom III.) u Riessu, gdje su oni ponovno podijelili svoju očevinu. 79 ) Prema tome bit će svakako vjerojatnije ovo naše shvaćanje, naime da se ovo ra tovanje Karlmanovo tiče ili Moravske ili Polapskih Slavena, nego li da se radi o nekom dugotrajnom ratu s Dalmatinskom Hrvatskom. 80 ) U ovoj Karlman nije tada mogao imati nikakvoga ratnoga posla. U njoj tada nije bilo nikakvih arhonata, koje bi joj Franci bili posta vili ikoje bi Hrvati u buni bili poubijali. U Dalmatinskoj Hrvatskoj vladao je u to doba knez Domagoj (864—876.), koji je doista prizna vao vrhovnu vlast zapadnorimskoga carstva, ali je inače bio samo stalan u svome vladanju. On nije poginuo ni u kakovoj buni protiv franačke vlasti, a isto tako nema ni govora o tom, da bi u njegovoj državi bilo kakvih drugih, od Franaka postavljenih oblasnika (arhonata), koje bi pobunjeni Hrvati bili poubijali. Domagoja je naslijedio sin mu Ujko (876—878 ), koji je doista srušen bio s vlade od Zdeslava (878 do 879.), a ovaj opet srušen i ubijen od Branimira, ali ti pokreti i te promjene nastale su iz legitimističkih i vjerskih razloga, kako ćemo o tom još potanje govoriti, a ne radi nekakve bune Hrvata protiv fra načkoga gospodstva. Da seje onaj rat na Vinide ticao dalmatinskih TT ) Böhmer o. c. I, br. 1498 f, str, 638. 7R ) Böhmer o. c. I, br. 1547 m str. 658. I narednih godina morao je Ljudevit III. ratovati s pobunjenim Polapskim Slavenima, tako g. 877. sa spomenutim već Siu slovcima, srpskim suplemenicima, s Linonima (na Labi) i s njihovim susjedima, i opet g. 880. sa Srbima, Daleminčanima i njihovim susjedima, pa ih je svaki put svladao {Böhmer o. c. I. br. 1552a i 1556a str. 460. i 666. — Dümmler o. c. III, str. 64. i 137.). ™) Böhmer o. c. I. br. 1520. i 1520a str. 647. 80 ) Iza sastanka u Riessu vratio se je Karlman u svoju Bavarsku, gdje je bo ravio sve do svoga polaska u Italiju (ljeti 877.). Koncem studenoga 877. vrati se on u Bavarsku, gdje je budući teško bolestan ostao sve do svoje smrti 22. ožujka 880. {Böhmer o. c. I, br. 15201547c, str. 647—655. Dümmler. o. c. III, 60—61., 64—67., 71., 96. i 138.). Prema tome nije on sam mogao voditi nikakvi dugotrajni rat s Dalma tinskom Hrvatskom, a nema ni vijesti, da bi tu vojnu vodili kakvi njegovi vojskovođe.
