VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 3. - 118

118 potječe iz hrvatskih usta; pod Porinom, t. j. Bornom, imao se je do

goditi ovaj otpad (Hrvata od Franaka), a ipak je po njegovoj smrti g. 821. njegov sinovac Ladislav zasio (kneževski) prijestol samo s pri

volom cara Ljudevita kad njegova vrhovnoga lenskoga gospodara, i još je proteklo preko pol stoljeća, prije nego li su se Hrvati doista oslobodili svojih veza s Francima, koje su već pomalo i neopazice bile popustile. Tobožnje okrutništvo Franaka, koje se tako oštrim bo

jama riše, i sedmogodišnji (ima glasiti petgodišnji) rat s njima osni

vaju se na zamjeni panonskih Slavena s dalmatinskim Hrvatima, što se je i moglo stim lakše zbiti, što je i sam Borna u onoj borbi, da

kako na franačkoj strani, važnu ulogu igrao. Smrt Kotzilina, t. j. mark

grofa Kadolausa, prouzročila je doista zimnica a ne mač, ali se je ona ipak zbila u doba rata i k tomu je mogla uspomena na nasilnu smrt njegova predšasnika Ericha suutjecati.

55

) Po DQmmleru se dakle Porfirogenetova pripovijest o pobuni dalmatinskih Hrvata zapravo tiče panonskih Hrvata, samo što je ta pripovijest netočna i pobrkana; Porin je Borna, a Kotzilis je Kadolah. Ovo mnijenje učenoga Nijemca prihvatili su svi naši glavni povje

sničari, ai neki strani. Od prvih su ovi: Rački,

br

') Smičiklas,

bl

) Klaić

:,s

) i Manojlović.™) S. Ljubić

60

) opet drži, da se ova pripovijest Porfiro

genetova tiče bune posavskih Hrvata za kneza Ljudevita ili još bolje u doba poslije propasti Ljudevitove (onako kako uzimlju Mikoczi, Šafarik i Hilferding). Od stranih stručnjaka slijede Dümmlera M. P. Drinov,

61

) I. Smimov,

62

) Gfrörer

1

") i J. Marquart,

6

*) dok Konst. Grol

Gb

) izriče mnijenje, da su poslije ugušenja Ljudevitove bune Franci iz osvete još jače ugnjetavali Slavene ne samo po Posavskoj Hrvatskoj, nego i po susjednim oblastima, pa je to valjda skoro iza Ljudevitove smrti (negdje g. 825.) izazvalo ustanak i kod Dalmatinskih Hrvata. 5r

').„Ueber die älteste Geschichte der Slawen in Dalmatien" u „Sitzungsberichte der k. Akademie in Wien" B. XX. 1856. str. 391—393. i posebni otisak str. 41—43. s0

) „Documenta" str. 328—329. '•>'•) „Povijest hrvatska" I. str. 171. 58

) „Povijest Hrvata« I. str. 47. B9

) „Jadransko pomorje" u „Radu" knj. 150. str. 71. bilj. 2. 60

) „0 posavskoj Hrvatskoj i o zlatnih novcih njezina zadnjega kneza Serma (1018.)" u „Radu" knj. 43. (g. 1878.), str. 120—121. C1

) „Južnije Slavjane i Vizantija v X vjekje." Izdanje imp. obščestva istorii i drevnostei rossijskih pri moskovskom universitetje. Moskva 1876. str. 36. 6

) „Očrk istorii horvatskago gosudarstva do podčinenija ego ugorskoj koronjc." Kazan 1879. str. 18—23. i 115. 8S

) „Byzantinische Geschichten" B. II. Graz 1873. str. 60—61. tA

) „Osteuropäische und ostasiatische Streifzüge" Leipzig 1903. str. XVII.— XVIII. 6

') „Izvjestija Konstantina Bagrjanorodnago o Serbah i Horvatah i ih razselenii na Balkanskom poluostrovjc". St. Peterburg 1880, str. 118—123.