VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 3. - 116
116 ne može zaključivati, da je on već od početka (od tobožnje njihove obnove) u njima vladao, dakle da bi oni već od toga doba imali hr vatsko žtteljstvo. U njima su se tada još bili uščuvali Romani, koji su samo pomalo i tečajem dužega vremena uzmicali i izčezavali pred Hrvatima, dok ih nije sasvim nestalo. 2. O ustanku dalmatinskih Hrvata protiv Franaka. O borbi Hrvata s Francima govore nam opširno franački izvori 42 ), ali imademo i jednu vijest kod Konstantina Porßrogenete* 3 ) koja glasi ovako : „Nekoliko godina pokoravahu se u Dalmaciji nastanjeni Hr vati Francima, kao i prije i u njihovoj zemlji (t. j. u Franačkoj); no Franci su njih tako mučili, da su i dojenčad Hrvata ubijali i psima ju bacali. Ne mogući to Hrvati od Franaka podnositi, odmetnuše se od njih i pogubiše glavare (arhonte), koje im bjehu postavili. Poradi toga diže se na njih iz Franačke velika vojska, i pošto su jedni s dru gima sedam godina vojevali, kasno i jedva nadvladaju Hrvati i po ubijaju sve Franke i njihova glavara (arhonta) Kocilisa (KotÇtXiv). Otada bijahu svoji gospodari i nezavisni, pa zatražiše sv. krst od rimskoga pape; i budu poslani biskupi i pokrste ih za Porina, njihova glavara." Budući da Porfirogenet govori o ustanku Hrvata u Dalmaciji (staroj), trudili su se mnogo stariji povjesničari, da odrede doba toga ustanka, kako to potanko navodi dr. Šišić, a mi ćemo ovdje u kratko opetovati. Tako uzimlje /. Lucius,**) da se oslobođenje Hrvata od Franaka i njihovo pokrštenje zbilo za bizantinskoga cara Heraklija Starijega, pod kojim imenom on razumijeva cara Justinijana II. Rhinotmeta, koji je dvaput vladao, od g. 685—695. i 705—711. Njemu se približuje Joh. Krist. Engel * b ) koji stavlja oslobođenje Hrvata u doba oko '630., i to u vezi s doseljenjem Hrvata u Dalmaciju. Nasuprot D. Farlati* & ) veli, da se ta buna i borba zbila od g. 825—832., a tako i Fr. Pejačević (Pejacsevich), 47 ) dok Stjepan Salagius* 8 ) drži, da je bila od g. 828—835. Josip Mikoczi 49 ) opet prvi je ovu pobunu Hrvata protiv Franaka doveo u vezu i s Panonijom, gdje da su Franci onako okrutno vladali, kako pripovijeda Porfirogenet, poslije propasti i smrti 4a ) Annales Einhardi, Fnldenses i dr. u Documenta br. 171, 21, str. 320 — 328. 43 ) „De administrando imperio" ed. Bonn. 1840. cap. 30. str. 144—145. 44 ) „De regno Dalmatiae et Croatiae lib. VI." lib. I. cap. XI. ed Francofurti (zapravo Amsterodami) 1666. str. 45—47. 45 ) „Geschichte des ungrischen Reichs und seiner Nebenländer. II. Th. Staatskunde und Geschichte von Dalmatien, Croatien und Slavonien" Halle 1798. str. 452—453. 46 ) „Illyricum sacrum" Vol. III. Venetiis 1765. str. 47—48. 47 ) „Historia Serviae Calocae 1799. str, 37. 48 ) „De statu ecclesiae Pannonicae lib. VII." Quinqueecclesiis 1777. lib. II. str. 13 2—134. 40 ) „Otiorum Croatiae liber unus" (Opus posthumum) Budae 1806. str. 271—284. i 363—370. m