VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 3. - 112
112 novno pokušao (810.) osvojiti Dalmaciju i poslao je opet na nju voj sku s mletačkim brodovljem, ali nije uspio, jer ga je novo bizantsko brodovlje pod vodstvom kefalenijskoga prefekta Pavla prisililo na uzmak. Nato je još iste godine 810. došlo do mira u Achenu, u kojem se je car Karlo odrekao Mletaka i dalmatinskih primorskih gradova na korist bizantinskoga cara: 30 ) Ove nam činjenice dokazuju jasno, da su dalmatinski primorski gradovi u to doba bili u vlasti bizantinskoj (izuzevši kratkotrajnu vlast franačku g. 805 806.), kao što su to bili bez sumnje i prije toga doba već od rimskih vremena. Zato je sasvim neosnovano nagadjanje Stro halovo (str. 23.), da se bizantski car borio za ove dalmatinske gradove zato, jer su oni bili već pokršteni uz latinsko bogoslužje, pa se istočni car gradio napose protektorom tih bar po bogoslužju Latina. Nije cara u njegovu radu vodio nikakvi vjerski motiv, naime obrana kršćanske vjere, nego politički: on je branio svoje Romane i svoju državinu, pri morsku Dalmaciju, koja je pripadala bizantskom carstvu, i time je na stojao odstraniti pogibao, koja je prijetila njegovoj državi. Budući da su franački i bizantinski vladari i kasnijih' godina (812., 814, 817, 824, 827, 833, 839. i 842.) ponovno potvrđivali ovaj achen- ski mir 31 ), nedvojbeno je, da je bizant. Dalmacija i nadalje ostala u rukama bizant. careva. Dokazuje nam to i ta okolnost, da se u bizant. Dalmaciji oko g. 840. spominje kao bizant. strateg (namjesnik) carski spatar Brienip 2 ). Prema tome ne može biti o tom ni govora, da se ona za cara Mihajla II. odcijepila od biz. carstva i postala samosvojna, kako Porfirogenet na rečenom mjestu veli. I sam Strohal (str. 24. sl.) uzimlje, da Porfirogenetov navod o neodvisnosti dalm. gradova u to doba (820—867.) ne će potpuno stajati, budući da su se oni doista otcijepili od bizantinske vlasti, ali da su potpali pod vlast hrvatskoga i0 ) Einhardi annales ap. Pertz o. c. I, 198. — Vita Karoli Mag. cap. 15. ap. Pertz o. c. II, 451. — Johannis chron. venet. ap. Pertz o. c. VII, 15. (Docum. br, 171, 12, i 16. str. 312—313. i 315.). 3 ') Einhardi annales ap. Pertz o. c. I, 499, 201, 203, 212. i 216. [Documenta br. 171, 14, 17, 18. i 22. i br. 173 (zapravo 172), 4. str. 314, 316, 317, 329. i 333.) Annales Bertiniani u „Scriptores rer. Germ, in usum scholarum" Recens. G. Waitz Hanoverae 1883. str. 7, 19. i 28. Srv. Šišić o. c. u „Vjesniku arh. dr." XIII, 29—32. 3') U napisu na dvjema pečatima, koje navodi Gustave Schlumberger „Sigillo graphie de 1' empire byzantin." Paris 1884. str. 205.— Srv. Šišić „Priručnik izvora hrv. historije (Enchiridion fontium hist, croat.) Dio I. Čest. 1. Zagreb 1914. str. 121. Tu i on veli, da su nam ovi pečati osobito dragocjen izvor, odnosno dokaz, da je tada bizant. vlast u dalmat. gradovima bila u punom jeku i snazi, a ne tek nominalna, ili čak nikakova, kako to neki drže. Jednako nam je uščuvan i pečat s natpisom nekoga (neimenovanoga) dalmat. protomandatora (Schlumberger o. c. br. 206. Šišić 1. c.j. U „Gesch. der Kroaten" I. 76. bilj. 2 naslućuje Šišić, da je ovaj Bryennios jamačno iden tičan s kasnijim peloponeškim strategom Theoktistom Bryennijem od g. 846. (Kon stantin Porph. „De adm. imp. c. 50. str. 221.).