VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 3. - 109

109 Strohal (str. 29.) nalazi dokaz za svoju tvrdnju (da su Slaveni osvojili i primorsku Dalmaciju, uništivši Romane) i u toj činjenici, što su Slaveni skoro iza zaposjednuća Dalmacije preplovili (g. 642.) čitavo Jadransko more, i ondje se u Apuliji kod Siponta borili s Langobar

dima;

20

) da je tu još bilo Romana i carske vlasti, misli on, ne bi se to moglo dogoditi. Međutim pisac krivo shvaća situaciju. Kad su Hr

vati (uz pomoć cara Heraklija) svladali (negdje izmedju g. 635. i 641.) Avare u Dalmaciji i tamo osnovali svoju posebnu državu pod zaštitom bizantinskoga carstva,

21

) nastali su izmedju Hrvata i Romana prijateljski odnošaji, pa se oni nisu imali razloga opirati poduzeću Hrvata na Apu

liju, stim manje, što su Hrvati tu ekspediciju po svoj prilici poduzeli na zamolbu i u interesu bizantskog cara, koji je tada bio zapleten u rat s Langobardima donje Italije.

22

) U tom slučaju nisu naravno ni car ni Romani imali razloga, da priječe to "poduzeće Hrvata, nego su ih jamačno podupirali i dali im možda nužne za to brodove, u koliko ih sami nisu dosta imali. Strohal još uzimlje (str. 45.), da su dalmatinski primorski gradovi u kasnije doba imali raznih razloga, da sebe prikažu Romanima. Takav jedan da je bio zaključak spljetskoga crkvenoga sabora (od g. 925.), da biskupska stolica smije biti samo u onim gradovima, u kojima je biskup od uvijek bio,

23

) koji su se dakle uzdržali od rimskog doba; to da je dalmatinske gradove, koji su htjeli imati biskupa, sililo, da su se prikazivali, kao da su oni ostali iz rimskoga doba. Medjutim ako su se oni prikazivali, kao da potječu još iz rimskoga doba, nije to bio nikakvi dokaz za romansko podrijetlo njihova žiteljstva. Svaki takav grad imao je samo dokazati, da je on već od starine (još iz rimskoga doba) imao biskupa, a ne to, da su žitelji njegovi potomci Romana. Nije rod odlučivao, nego starina, pa zato gradovima za postignuće biskupa nije bilo nužno, da se prikazuju u krivom svjetlu, naime da su njihovi žitelji potomci starih Romana, ako to nisu bili. Svoju tvrdnju o uništenju Romana u dalmatinskim primorskim gradovima potkrepljuje Strohal (str. 27. sl.) i navodima Dukljaninove kronike. Ona veli (str. 5. sl.), da su Goti (Slaveni) osvojili Dalmaciju i rasuli primorske gradove ; kršćani iz ovih (valjda obnovljenih) primor

skih gradova („qui latina utebantur lingua"), da su pred progonima ovih neznabožaca (Gota) pobjegli na gorske visove ; istom kad su se 20

) Paulus Diaconus „De gestis Langobardorum" lib. IV. c. 46. ap. Muratori a. c. I, 471. (Rački „Documenta" br. 165. str. 276.). 21

) Vidi o tom moju raspravu „Smještenje Hrvata u novoj postojbini poslije se

obe" u „Kolu" Matice Hrvatske V. 1909. str. 38—41. 22

) Ovako uzimlje dr. Konstantin Jireček „Istorija Srba" S njemačkoga pre

veo Jovan Radonić. I. D. (do 1370), Beograd 1911. str. 101. i „Die Romanen" str 30. 23

) Rački „Documenta" br. 149, 2, str. 191. Tu se u II. zaključku veli: „Ut in cunctis ecclesiis, in quibus semper recolitur episcopos habitasse, . . . episcopus habeatur".