VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 1. i 2. - 12
12 ne bi napisao car, da je djelo namijenio širokoj javnosti, jer je baš stavljao na srce sinu, da prijateljske veze s timi narodi drži. — Glavne pogrješke spisa mogu se svrstat ovako: 54 ) 1. Mnoge su bilješke na krivom mjestu. Da li je tomu razlog pomanjkanje konačne revizije, ili možda pogrješke prepisivača pojedinih cedulja rasprave, ili ih je sam car metnuo na krivo mjesto — jest na pokon sporedno pitanje. 55 ) 2. Car je nastojao, da za svaki narod pribere podatke domaćega vrela, tako su nastale i poteškoće, koje je ostavio ne izgladjene. Pri mjerice tek spominjem, da car nije izradjivao dobiveni materijal q Pečenezima i Magjarima zajedno, već je reproducirao pečeneške i ma gjarske materijale, koji su mu došli nezavisno jedni od drugih. 66 ) Tome se ima pripisati i nesklad glave XXX. sa gl. XXXII. glede Duklje, Trebinja, Zahumlja i Paganije. Nakon opisa' naime dalmatinske Hr vatske u gl. 29. veli car, da su ostali Sloveni naseljeni u Duklji, Tre binju, Zahumlju i Paganiji. 57 ) Po pripovijedanju te glave moči bi pače reći, da ih smatra Hrvatima, jer na kraju te glave očito identificira naziv Σκλάβοι sa Hrvati, jer veli da su po carskoj naredbi ovim Σκλάβοις plaćali danak romanski gradovi Spljet, Trogir i Zadar, pa otoci Osor, Rab i Krk. Da su pako oni Σκλάβοι, koji su od tih gradova i otoka dobivali danak, bili Hrvati, ο tom nema nikoje sumnje. Dukljane pako, Zahumlje, Trebinjane i Pagane možda samo za to car posebno ističe, jer je svaka pojedina oblast imala svoga posebnoga arhonta. Nasuprot u gl, XXXII. —XXXVI. pripovijeda car, da su od starine rečene zemlje, Duklja naime, Trebinje, Zahumlje i Paganiju, naselili Srbi. Nema dvojbe, da je taj podatak dobio car iz drugoga vrela i da je potonji izvještaj mnogo mladji od onoga, što je sadržan u gl. XXX. Kod konačne revizije bi car jamačno iznio, kako je bilo prije. Ovo izvješće primio je car tim laglje, što je baš u vrijeme, kad je pisao ove svoje glave, bio srpskim vladarom Časlav. 58 ) Taj pako Časlav, premda vazal bizantskoga carstva (δποτεταγμένος δουλοπρεπώς τψ ΒαοιλεΙ Τωμαίων), čim je utvrdio svoju vlast i učvrstio središte stare prvobitne srpske države, poče okupljati oko toga središta i sva susjedna sloven ska plemena. Časlav je pače držao i dolinu Bosne sa gradom Soli (Salines, Tuzla). 59 ) Srbija je tada postala privlačnom snagom za sva 5i ) Bury: p. 142. 55 ) Sr. primjerice u gl. 50. fragmente ο raznim tematima (Patr. 347.) 56 ) Bury: p. 136. δ7 ) Niederle: Π. p. 394 veli, da za ovo „pfipominaje ostatne Konstantin säm, že jsou srbšte, ač jinak kmen Srbvi od nich vzdycky oddeluje." ss ) JirečekRadonić: p. 193. 58 ) JirečekRadonić: 1. c.