VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)

Strana - Sveska 3. i 4. - 291

291 javlja, da je gorički grof Majnhard (VII.) odlučio dati svoju kćer Anu za ženu njegovu sinu knezu Stjepanu (I.). Knez Bartul veli dalje, da će svojoj budućoj snahi dati 4000 maraka novih oglejskih feniga, i to 1500 maraka odmah kod zaruka kao jutreninu (Morgengab). Za tih 1500 maraka ima mu gorički grof u slijedeće dvije godine, računajući od budućega blagdana svetoga Martina (11. novembra) dalje, podijeliti posjede u Istri, na Krasu, u Furlaniji ili u Slo

venskoj Marki, gdje ima pravo do ženidbe svoga sina postaviti glavara (capi

taneum siue castellanum), koji ima do tada slušati njega, a od svadbe dalje goričkoga grofa i njegovu kćer. Da će sve tako izvršiti, postavi knez Bartul dva prisežnika, grofa Pavla iz Krupe i viteza Ulrika od Liechtensteina, koji su imali — za slučaj, da se spomenuti uvjeti ženidbene pogodbe ne bi izvršili — kad bi ih grof Majnhard pozvao — poslati viteza sa dvanaest konjanika u gostionu u Ljubljanu [in hosteriam in LaubacumJ i tu ostati sve dotle, dok grof Bartul ne bi izvršio spomenutih uvjeta. Ako bi medjutim umro koji od prisežnika, ima knez Bartul u petnaest dana poslati grofu Majnhardu drugoga. Glede ostalih 2500 maraka, namjenjenih kao miraz, odredio je knez Bartul slijedeće: ako knez Stjepan umre prije svoje buduće žene Ane, dobit će onu svotu grofica Ana, a po njezinoj smrti novac se ima vratiti Frankapanima. Ako se pak dogodi, da Ana umre bez baŠtinika prije Stjepana, dobit će Frankapani novac natrag. Petnaest dana pred svadbom mora knez Bartul od svojih gra

dova, sela ili posjeda doznačiti grofu Majnhardu imanje u vrijednosti onih 2500 maraka, koje su namijenjene kao miraz."

4

) No knez Stjepan nije postao mužem grofice Ane. Po svoj prilici su utje

cali politički interesi, što nije došlo do te ženidbe. Kad je godine 1356. buknuo rat medju hrvatskougarskim kraljem Ljudevitom I. i mletačkom državom, bi

jahu na Ljudevitovoj strani pored drugih takodjer gospodar Padove Franjo Carrara i krčki knezovi. U toj svezi možemo razumjeti kasniju ženidbu kneza Stjepana s Katarinom, kćerkom padovanskoga gospodara Franje Carrara."""') Ipak nije s time zaspala misao rodbinske veze medju Goričanima, tim više što su i inače postojali prijateljski odnošaji medju ovim rodovima.

86

). Goričku je gro

ficu Anu uzeo za ženu Stjepanov brat knez Ivan V. ili Ani (Hans), knez, koji je udario temelj svjetskoj slavi Frankapana. Zenidbena pogodba od godine 1352. ostade, kako moremo suditi iz kasnijih dogadjaja, na snazi, što se tiče njezinih pojedinih odredba, takodjer za ženidbe Stjepanova brata Ivana. Odredbu pogodbe iz godine 1352. radi doznake Frankapanskih posjeda u vrijednosti od 2500 maraka izvršio je Anin muž Ivan, kad joj je god. 1364. 54

) Prepis iz 14.—15. vijeka u kodeksu W 594. bečkoga Državnog arkiva (fol. 64—65'; kratak regest donosi i R. Coronini, Tentamen genealogicochronologieum pfo

movendae seriei comitum et rerum Goritiae, 205, 380. 5B

) Klaić, o c., 156, 170; M. Wertner. Jahrbuch der k. k. heraldischen Gesell

schaft „Adler", Neue Folge, 1894, 20. 56

) 29. maja 1354. obeća furlanski plemić Rizzardo iz Castella, da će pomagati goričkomu grofu Majnhardu proti svakomu „excepto tarnen et excluso domino comité Bartolomeo et eius filiis et heredibus, comité Vegle, Modrusse, Umedoli(l) atque Sazche(!)." — Joppi, Documenti Goriziani, Archeografo Triestino, 16, str. 16. *