VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)

Strana - Sveska 3. i 4. - 289

289 bra.*

1

) Toga je dana gorički grof Henrik konačno sklopio veoma povoljan mir s oglejskim patrijarhom.

4i

) Ali nije se taj hrvatski grof uplitao samo u odnošaje medju goričkim grofom i oglejskim crkvenim knezom, nego se osjećao njegov utjecaj i u drugim manjim pitanjima. Tako znamo, da je Lippus, sin Toskanca Teste, dne 29. ja

nuara 1314. potvrdio primitak 28 maraka oglejskih feniga u mletačkim gro

šima, koje je dao furlanski plemić Articus de Castello goričkomu grofu, kad se Lippus izmirio s Ivanom grofom Babonićem.

43

) Gorički grofovi i krčki knezovi Frankapani. Krčki knezovi, kasnije nazvani Frankapani, bili su već u 13. vijeku, pored grofova Babonića, veoma mogućan i ugledan rod u hrvatskom kraljev

stvu. Njihov utjecaj i interesna sfera sezahu ne samo do granica hrvatske dr

žave, nego i preko njih, naročito u sjeverozapadnom pravcu. Glavna teritori

jalna vlast Frankapana bijaše u hrvatskom Primorju i na otoku Krku, dakle u susjedstvu Istre i slovenske zemlje, pa bijaše samo pitanje vremena, kad ćc se politička moć Frankapana proširiti takodjer u tom smjeru. A tu su krčki kne

zovi i nehotice morali da dodju u odnošaje s jednim od najodličnijih rodova na slovenskom području u srednjem vijeku, s rodom, koji je po svojim po

sjedima u Istri bio i onako bližnji susjed Frankapana, s goričkim grofovima. To se dogodilo prvi put na kraju 13. vijeka. Političkoj opoziciji, koja je god. 1292. medju Dunavom i Jadranom udružila štajersko, koruško i kranjsko plemstvo zajedno sa salzburškim nadbiskupom i oglejskim patrijarhom u jaku svezu proti mladoj habsburškoj vlasti u podunavskim i alpskim krajevima, pridružio se takodjer gorički grof Albert II.**) Bilo da je Albert tada htio osi

gurati zaledje proti Ugarskoj, bilo da je tražio protutežu oglejskomu patrijar

hatu, sklopio je dne 25. novembra 1292. u goričkom gradu svezu s krčkim knezom Ivanom (III., 1266.—1292.). Ovaj se zajedno sa svojim bratom Leo

nardom (1279.—1308.) i sa svojim sinovima obvezao, da će pomagati goričkoga grofa Alberta i njegova sina Henrika (II.) proti svima, koji bi navalili na go

ričke grofove u Istri, Furlanskoj i na Krasu (in Ystria quam in Foroiulii et in Charsis), i ujedno potvrdio sve pogodbe, koje su do onda bile sklopljene medju goričkim grofovima i krčkim knezovima.

45

) Prvi krčki knez, koji je stupio odnosno htio stupiti s goričkim grofovima u uže rodbinske veze, bio je Dujam III. (1323.—1348.). Ne bijaše on bez djece, kako bi se moglo zaključiti na osnovu rodoslovnih studija Vjekoslava Klaića

46

) i M. Wertnera

47

), nego imadjaše kćer po imenu Jelenu. Iz listine, izm — '—— 41

) Ed. Traversa, Das friaulische Parlament, 31, op. 3. *) Czoernig, Das Land Görz und Gradišća, 313. *

3

) Joppi, Documenti Goriziani, Archeografo Triestino, Nuova série, 13, 77. 44

) Alfons Dopsch, Ein antihabsburgischer Fürstenbund im Jahre 1292., Mitteilungen des Institutes für österreichische Geschichtsforschung, 22, 604 sl. *

r

') Joppi V., Documenti Goriziani, Archeografo Triestino, Nuova série, 12, 7ö Dopsch, 1. c, 634; Thalloczy, Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, 29, broj 51 (Monumenta Hungariae historica, Dipl., 35). *") Krčki knezovi Frankapani, 1, Zagreb 1901. *

7

) Jahrbuch der k. k. heraldischen Gesellschaft „Adler", Neue Folge, 4, 1894. 19