VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)

Strana - Sveska 3. i 4. - 285

285 toga roda nije se tako zvao. U drugu ruku znamo, da su gorički grofovi do

ista bili u rodbinskim vezama sa grofovima Babonićima iz Vodice — doduše ne baŠ sa Stjepanom, no s jednim njegovim nasljednikom, naime s grofom Ivanom [I.] Babonićem [1284.—1334.], koji bijaše svak goričkoga grofa Hen

rika II. [umro god. 1323.], kako je to već Thalloczy dokazao. Ovaj je Henrik imao sestru po imenu Klaru Eufemiju, o kojoj znamo, da se god. 1286. zaru

čila sa slavonskim vojvodom Andrijom, kasnijim kraljem hrvatskim i ugar skim.

15

) No izvori nam ne kazuju, da se taj Andrija kasnije s njome i vjenčao. Karlmann Tangl misli, da je Otoman iz roda Turjačana [Auersperg] bio muž Klare Eufemije; ipak je to samo nagadjanje.

1

*

1

) Povjesničar Goričke Karlo barun Czoernig zove Ivana Babonića svakom goričkoga grofa Henrika II.

11

) Ed. Traversa spominje doduše odnoŠaje Goričana s Babonićima, ali misli, da su ti odnošaji bili samo prijateljskoga značaja.

18

) Ipak govore izvori, koje i Traversa spominje, o rodbinskim vezama medju goričkim grofovima i Babo

nićima. U tomu zauzimlje prvo mjesto po važnosti i vjerodostojnosti kronika čedadskoga kanonika Juliana.

19

) Ona zove Babonića „cognatus domini Henrici comitis"; Albertino Mussatti zove ga „Babinicus Levirus" (seil. Henrici)

20

) a Antonio Beitoni spominje ga pod imenom „Bombanicius Goritiani sororius".

21

) Po mnijenju Thallôczyjevu i našem bila je gorička grofica Klara Eufemija žena Ivana [I.] Babonića. Pored rodbinskih razloga bilo je i drugih, zbog kojih su Goričani i Ba

bonići početkom 14. vijeka bili u tijesnim medjusobnim odnošajima. Kada je godine 1306. umro posljednji Premyslovic kralj Većeslav III., htjela je jedna stranka da izabere za češkoga kralja Većeslavljeva svaka, ko

ruškoga vojvodu Henrika. No tadanji rimski kralj Albreht I. uspio je postići češku kraljevsku krunu za svoga najstarijega sina Rudolfa. Ali taj je nije dugo nosio, umro je već u mjesecu Juliju godine 1307. Sada su pak Česi izabrali svojim kraljem koruškoga Henrika, iz roda goričkotirolskih grofova, i time su prouzročili veliki otpor Habsburgovaca proti sebi i Henriku. Kralj Albreht prodre s vojskom u Češku, a njegov sin Fridrik, koji se po Rudolfovoj smrti nadao Češkoj kruni, vojevaŠe medjutim u Moravskoj i iskaše pristaše u istočnim alp

skim zemljama, u Ugarskoj i Hrvatskoj.

22

) Koncem god. 1308. uputi se Fridrik u štajerski Gradac, gdje je dne 5. marta 1308. takodjer sklopio savez s goričkim grofom Henrikom proti češkomu kralju Henriku.

23

) Iz Graca otputova Fridrik 15

) Smičiklas, Cod.'dipl., 6, 555, br. 472; V. Joppi, Documcnti Goriziani, Archeo

grafo Triestino, Nouva série, 19, 267. 16

) Archiv für Kunde österreichischer Geschichtsquellen, 30, 342. n

) Das Land Görz und Gradišća, 310. ,s

) Ottobono de' Razzi (1302.—1315.), Jahresbericht über das k. k. Staatsgymna

sium im VIII. Bezirke Wiens, 1911., 3O. ly

) Izdao G. Tambara u Rerum italicarum scriptorcs, 24, pars 14 (Città di Castello 1906.), 44, 47. 20

) De gestis Italicorum, üb. III, rubr. IV, (Muratori, Rerum italicarum scriptores, 10, 596): Qui (seil. Henricus Goritiae Comes) cam Babinico Leviro, ac Sclavorumque copiis in Forum Julii ingressus. 21

) Vitae patriarcharum Aquileiensium (Muratori, Rerum italicorum scriptores, 16, 52.) 22

) Huber, Geschichte Österreichs, 2, 97; Aelschker, Geschichte Kärntens, 1, 456. 23

) Ottokars österreichische Reimchronik, Monumenta Germaniae, Deutsche Chro