VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)

Strana - Sveska 3. i 4. - 170

170 Flacije se je rodio dne 3. ožujka 1520. u Labinu J Istri od oca Andrije od stare plemićke obitelji. Prve nauke svršio jc u Labinu, za

tim podje u Veneciju, gdje je učio osobito jezike, a medju ostalim i glagolicu i ćirilicu. Htio je poći u Bolognu, gdje je njegov ujak Baldo Lupetina bio provincijal kod minorita, te je pristajao uz novu vjeru. On je savjetovao Flaciju, da ide radije u Njemačku, gdje će upoznati slobodniju vjeru i crkvu. Nato krene Flacije u Augsburg i Basel, gdje je učio hebrejski i grčki. Godine 1540. podje u Tübingen kano učenik Grbicu, a 1544. krene preporukom Grbica u Wurtemberg Lutheru i Melantlionu. Godine 1545. postade magistrom filozofije i prione svom dušom uz reformaciju. Sljedeće godine postade profesorom hebrejskog jezika u Wittenbergu gdje je poučavao i grčki jezik. God. 1545. oženi se u nazočnosti Lu

thera. Pošto se nije slagao s vjerskim interimom, po kojem se je svećenicima do vrhovne rješidbe u crkvenom koncilu dozvoljavala že

nidba i kalež, ako priznadu papinski primat, ostavi Wittenberg, te podje g. 1649. u Magdeburg, gdje je htio štampati svoje djelo „De vocabulo fidei", za koje mu je sam Melanthon obećao predgovor. Flacije započne borbu protiv crkve, a njegova nauka bude pro

zvana flacijanizmom. U svemu je napisao do 140 spisa, u kojima je po

lemizirao protiv pape i crkvenog koncila. God. 1557. podje Flacije u Jenu na sveučilište, gdje bude imenovan profesorom teologije, hebrej

skog jezika i crkvenim superintendentom. God. 1559.—1569. bio je Flacije na čelu golemog crkvenog i književnog protestantskog pothvata, koji je u historiji reformacije poznat pod imenom „Centuriae Magde

burgienses", koje su izašle u 13 velikih leksikalnih knjiga, a glavni je urednik i pisac bio sam Flacije, Flacijevu radnju „De voce et vocabulo fidei", u kojoj je izašla i poslanica na Vergerija, s kojim se je Flacije jur upoznao, preveo je kasnije Trubar na slovenski i dodao svom katekizmu (1550), a i hr

vatski reformatori na hrvatski jezik u glagolskom i ćirilskom izdanju katekizma (1561.), no bez Flacijevà imena, jer flacijanizam nije bio trpljen u Würtemberskoj. God. 1562. ode Flacije poradi svojih nazora o istočnom grijehu iz Jene, i to u Regensburg, gdje je otvorio privatnu školu. No i iz Rcgensburga morao je Flacije naskoro otići, te ode god. 1566. u Augs

burg. Iste godine primi ga i car Maksimilijan u audijenciju, te mu do

pusti, da se naseli gdjegod u njegovim zemljama. Medjutim su pozvali Flacija u Strassburg, no pod uvjetom da prestane polemizovati. Na to ne htjede Flacije pristati,, te podje radije pod konac god. 1566. u Ant

werpen. Tada još vrlo jaki katolicizam u Nizozemskoj nije mu dao ni tamo opstanka, te podje opet u Strassburg. Tolikim seljenjem osiro

maši u toliko, da nije mogao više uzdržavati svoju porodicu, te po