VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)
Strana - Sveska 3. i 4. - 168
168 istup iz katoličke crkve. Godine 1553. podje Vergerije u Tübingen na poziv vvurtemberškog vojvode Krištofa, gdje je bio stalno namješten kod vojvode kano savjetnik protiv katolika i Zvvinglijevaca, a ujedno i kano njegov diplomatski agenat te vjerski propagator po Europi, pošto je imao veliko osobno poznanstvo. Vergerije se je bavio prevodjenjem protestantskih knjiga na tali janski, te je i prvi došao na ideju, da se iste knjige prevedu i izdadu hrvatskim jezikom. U to ime je nagovorio vojvodu Krištofa, da je po zvao glasovitog slovenskog, reformatora Primoža Trubara, koji je tada kano protestantski pastor živio prognan iz Kranjske u Rothenburgu na Tauberi, te već izdao dvije protestantske slovenske knjižice u Tübingenu god. 1553. Po savjetu Vergerije vom podupirao je vojvoda Krištof ure djenje slovenske i hrvatske glagolske tiskare u Tübingenu i llrachu, gdje se je nastanio poslije barun Ivan Ungnad, koji se je poglavito brinuo oko hrvatske protestanske tiskare i njihovih saradnika. Verge rije ni Trubar nisu znali dovoljno hrvatski, pa su zato trebali hrvat skih radnika, koji su se poglavito rekvirirali iz Istre. Vergerije je sudjelovao kod Trubarovog slovenskog književnog poduzeća, a pošto mu je bio poznat i hrvatski jezik, te mu je bilo po znato da postoji razlika medju jugoslavenskim narječjima, pomišljao je i na to, da se stvori jedan sveslavenski jezik za sve južne Slavene. Godine 1555. izadjoše dapače i dvije brošure, jedna slovenska a jedna hrvatska, s potpisom Vergerija, koji ju je izdao na talijanskom i latin skom jeziku, dočim su prijevodi sačinjeni bez dvojbe od koga drugoga, jer sam Vergerije nije bio toliko vješt slavenskim jezicima. Naslov hr vatske brošurice glasi: „Rasgovaranje megiu Papista i ednim Luteran. Stumaceno po Antone Segnane. Štampan v Padoue miseca setembra po Graziöse Percacine, godischie 1555." Knjižica je napisana istarsko čakavskim hrvatskim narečjem i u religiozno polemičkom duhu. Ime pisca i mjesta je apokrifno, dočim je brošura uistinu štampana u Tü bingenu, a potiče bez dvojbe od Vergerija Vergerije je uopće htio upravljati slovenskom i hrvatskom tiska rom, pa se je zavadio s Trubarom, koji je isprvine bio glavni radnik u slovenskoj tiskari. Zato se Vergerije okani toga poduzeća, te se po sveti opet samo diplomatskim poslovima u službi vojvode Krištofa i kralja Maksimilijana, koji takodjer naginjao reformaciji. Vergerije je medjutim još uvijek snovao, kako da se stavi na čelo bar hrvatske vr ) U spisima od god. 1556. nalazi se vijest, da je neki pop Antulin iz Labina odaslao na ruke zadarskih plemića Dr. Fanfogna i Kamila „certi volumeti parte in üngua latina et parte in ischiava contro la fede catholica", što je bila bez dvojbe Vergerijeva hrvatska brošura. Mletačka inkvizicija zahtijevala je od vijeća Desetorice, da se taj An tolin uhvati. Ujedno se je tvrdilo, da je taj pokret od Aurelija Vergerija sinovca Petra P. Vergerija', koji je bio nedavno poradi krivoverja zatvoren. Atti e memorie, ibid.
