VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 167

167 Ova vojska stiže 10. rujna 1601. pod Kanižu, Vodjom joj bijaše nadvojvoda Ferdinand, dočim je Aldobrandini putem u Lepoglavi 25. kolovoza od groznice obolio, te ležao u Varaždinu, gdje ga je 17. rujna zadesila neočekivana smrt. U Kaniži nalazio se Terjaki Hasan s 3.000 Turaka, medju kojima su polovicu činili janjičari. Turci se poniješe veoma hrabro. Oni sretno odbiše i glavni juriš, što ga je nadv. Ferdinand bez dovoljnih priprava poduzeo 28. listopada Odmah iza toga nastade ljuta zima, koje nijesu mogli podnijeti talijanski vojnici. Mnogi vojnici pomriješe, a drugi većinom oboliše. Nad

vojvodi Ferdinandu dodje 14. studenoga u pomoć grof Herman Rusworm, koji je neda

vno Turcima oteo grad Stolni Biograd. Rusworm se brzo uvjerio, da zbog snijega i ne

stašice hrane ne može ostati pod Kanižom ; zato već 15. studenoga ode sa svojih 8 000 vojnika. To je sklonulo nadvojvodu Ferdinanda, te i on 17. studenoga raspusti svoju vojsku pred Kanižom. Talijani se tako uplaše, da počnu bježati prema Ptuju, ostavivši u taboru kola, topove, šatore i sav živež. Od 10.000 papinskih vojnika preostalo ih je samo 3.500. Turci zadržaše Kanižu, odakle će odsada tečajem 17. stoljeća provaljivati u Medjumurje i u hrvatsku Podravinu. Posve je prirodno, da je nesretan konac ove opsade Kaniže bolno odjeknuo ta

kodjer u nedalekom gradu Varaždinu. Nije dakle čudo, što je i u gradski protokol ušla bilješka, koja tumači, kako se opsada Kaniže izjalovila uslijed neprekidnog padanja sni

jega. Ovu je bilješku napisao varaždinski gradski notar Stjepan pl. Fortuna pod konac god. 1601. On ju je pripisao na istu stranicu, gdje se kaže, kako je 18. studenoga 1601. gradskim sucem izabran Ivan pl. Rukelj. Sudac se u Varaždinn vazda birao prve nedje

lje iza Martinja, i to u gradskoj vijećnici. Izbor god. 1601. obavio se pravodobno u nedje

lju 18. studenoga, jer je Martinje (11. studenoga) palo baš u nedjelju. Ipak se gradski senatori i zastupnici nijesu mogli sastati u gradskoj vijećnici, jer je vijećnica 18. bila već puna bolesnih talijanskih vojnika (nam domus senatorea erat ab Italis aegris oceupata); zato se izbor obavio u kući varaždinskoga trgovca Bartola Berzevskoga. Iz same bilješke razabiremo, da je snijeg neprestano padao 18 dana, te se istom o Nikolinju prviput pomolilo sunce. Evo doslovnog teksta ove bilješke: „Tempore isto nix magna decidit, quae sane multos et aliquot milia hominum sub castris ad Kanisam positis interemit, ita ut prae frigore nimio domum redire com

pulsi sunt. Hoc fuit die 17. Novembris, sabbato videlicet proximo ante dominicain, qua praefatus Joannes Rukkely judex factus est. Veter'is vini pinta nunc den. 16, novi vero den. 10. — Dux generalis istius belli ad Kanisam Ferdinandus, filius Caroli, archiducis Styriae, prae fuit, catolicissimus et cum validissima Italorum et Hispanorum manu advenerat, sed potiri Kanisa propter nivium nimias tempestates et frigora haud potuit. Goacti enim fuerunt omnia tormenta bellica, currus et tentoria, ac commeatum omnis generis ibi relinquere; quibus omnibus Turca levi impendio potitus est. — Continuis 18 diebus nix ista de coelo decidit, et in Signum maestitiae sol se usque proferiis divi ' Nicolai non ostendit. Haud ab re etiam, cum miserabilis illius belli inopinatus exitus, plurimos sane christianos conturbaverat. Nam nisi illae tempestates factae fuissent, per brevi Kanisam se expugnaturos credebant." (Prothocollum ma gi s tr at ua 1 e 1 i

berae et regiae civitatis Va r asdi n ens is pro anno 1592.—1602.. str. 375.). Priopćio : dr. Rudolf Horvat. Prilog za povijest „Marturine". Marturina bila je slavonska daća srednjega vijeka O njoj napisao je prof. Klaić opširnu učenu raspravu u 157. knj. Rada Jugo

slavenske akademije. Zadnji put se kao zemaljska daća spominje nuzgredice g. 1505. Kasnije se javlja kao podavanje od kmetova u naravi Tako još u XVII. vijeku poda

vaju kunovinumarturinu u naravi kmetovi rakovacki i vrbovački. Nu marturina nije značila samo podavanje, već pod mar tur inom razumijevalo se je i kiuetsko selište, nioždtt ono samo, od kojega se je podavala marturina.