VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)
Strana - SVESKA 1 - 75
75 jače", nema u postupku Arpadovića nikakve razlike izmedju župa medju Savom i Dravom i onima kod Kapele planine ili onima u Primorju. Štoviše je župni život i u darovanim župama ostao u cijelosti još dugo uzdržan. Dubrava sto godina nakon, što ju je Vladislav Sveti darovao zagrebačkoj crkvi, pokazuje isto uredjenje, kao župa kalnička ili križevačka. 167 Nećemo se nimalo prevariti, ako ustvrdimo, da nam uredbe kod plemenitih Križevčana u prvoj polovini trinaestoga vijeka predočuju ono stanje župnoga života, koje je vladalo za narodne samostalnosti. Cisto je plemenska župa po svom principu protivna uredjenoj državi, te je mogla opstojati samo u prvome stadiju državnoga razvoja. Reći, da se plemenska župa kroz stoljeća kraj državne vlasti u svojem prvotnom obliku uzdržala, znači zatajiti nužni državni razvoj; a tvrditi, da su Arpadovići jednom darovnicom najedamput promijenili najhitnije ustanove plemenskoga života, isto je, što i moć plemena degradovati na ništa. IV. Dva su elementa unijeli Arpadovići u hrvatsku državu : apsolutnu premoć crkve i od plemena neovisno plemstvo. Jedno je i drugo činilo temelj ugarskoj državi Arpadovića. U Ugarskoj je crkva imala premoć od njezina postanja, crkva ju je pače i stvorila. Zato je u njoj od početka vrijedilo čisto crkveno shvatanje državne vlasti. Pošto je bio svladan oružani otpor madžarskoga poganstva, nije više ništa stajalo na putu slobodnome djelovanju crkve. Madžari kao nomadi nijesu imali nikakih socijalnih ni kulturnih vrednota, koje bi bile tražile kake posebne oblike razvitka. Istih je madžarskih plemena nestalo bez traga. 168 Šta više su crkva i njezini štićenici Arpadovići morali posegnuti za ostacima Svatoplukove tvorevine, da doondašnjem skitničkom narodu podadu temelje neke organizacije. Tako je crkva Arpadovićima mogla odmah podati onu apsolutnost vlasti na području državnom, koju je sama imala na području crkvenom. Naprama vrhovnoj vlasti crkve nad posjedima institucija crkvenih imala, je vrijediti vlast države nad posjedima privatnika, naprama svećenstvu crkve nastalo je plemstvo države, bez obzira na pleme, pače i na narodnost. Bez sumnje je crkveno shvatanje krčilo sebi put i u samostalnoj hrvatskoj državi, ali nije moglo sve do konca državne samostalnosti stvoriti plemstva, koje ne bi bilo plemensko, niti potkopati plemenske ustanove države. I Arpadovići su trebali gotovo sve vrijeme svojega vladanja, dok su svoja načela općenito u život priveli. Postupak se lß ' Cod. U. No 250. p. 265. 1193. 168 Dr. Karâcsonyi Jànos : A magyar nemzetségek a XIV. szâzad kozepéig. I. Bevezetés I,— VIII.
