VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)
Strana - SVESKA 1 - 70
70 stavno je gradskim kmetovima u Gostoviću zapovijedio, neka se presele na druge gradske posjede. 158 Kmetovi su prema plemenitim ljudima činili veliku većinu pučanstva. Lijepo se to vidi iz opisa medja rakovačkoga imanja. Ono je medjašilo s „narodima" Kalnika, „narodima gospoje Bentičec", „narodima" Andrije sina Petrova na imanju dulebskom i „narodima" župana križevačkoga kraj Gostovića, pod kojima će se razumijevati spomenuti križevački kmetovi na dijelu gostovićkoga posjeda. 159 Plemeniti su ljudi bili i u početku kao svi osvajači malobrojni, a jedva su se uslijed svoga vojničkoga zvanja i neprestanih ratova što umnažali. Njihove su krvne žrtve još i u trinaestom vijeku velike, te je Hudina istom „poslije smrti mnogih svojih rodjaka i poslije višekratnog prolića svoje krvi" dobio Medjurječje, — a prije su morale biti još i veće. Samo je bila naravna posljedica plemenskoga jedinstva, da su plemeniti Križevčani vlast svoju vršili na zajedničkim plemenskim sastancima. Čim je više vlast plemena bila usredotočena u njegovim sastancima, tim je više dolazilo do izražaja samo pleme. Sastajali su se pak plemeniti ljudi i sami medju sobom i s plemenitim ljudima drugih plemenskih zajednica. Na sastancima unutar plemena odlučivalo se o stvarima, koje su spadale na kompetenciju samoga plemena. Na njima su organi plemena dobivali svoju vlast. To su bili plemenski župan, zemski župan, župan satnik i župan dvorski. Prvi je bio pretstavnik plemenskoga jedinstva, drugi zajednice posjeda, dok se župan satnik brinuo za vojničku spremu plemena, a dvorskomu je bio povjeren grad i njegovi dohoci. U trinaestom vijeku i to još samo na njegovu početku župan plemenski samo je utoliko plemenski, što biva postavljan izmedju članova plemena. Jednako ni dvorskoga ne postavlja pleme. Ipak je sigurno, da su u početku svi župani bili jednako ovisni od plemena, jer je to bio naravni rezultat njihova plemenskoga jedinstva, jedinstva njihova posjeda i bojnoga značaja plemena. Zajednički su obavljali plemeniti Križevčani i ostale svoje poslove, bilo to-* prodaju posjeda, bilo tužbe, — kao što su zajednički tužili Jakšu i Junka, da su posvojili gradske zemlje, 160 — bilo što drugo, što se ticalo cijeloga plemena. Od sastanaka plemenitih Križevčana s plemenitim ljudima drugih gradova sačuvao nam se spomen na jedan sastanak godine 1242. pod banom Dionizijem. Na njemu su sudjelovali plemeniti ljudi grada moravečkoga, zagorskoga, zagrebačkoga, križevačkoga i Komarnice. Sastanak je bio odmah poslije uzmaka Mongola, pa se iz sačuvane isprave, što su je plemeniti ljudi s banom Dionizijem izdali, vidi, da su 158 Cod. V. No 941. p. 470. 1268. 159 Cod. IV. No 250. p. 285.-286. 1245. '6° Cod. IV. No 67. p. 71. 1238,
