VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)
Strana - SVESKA 1 - 68
Djelovanje plemenitih Križevčana u doba potpune narodne samostalnosti nije nam dakako poznato, ali da je njihova prošlost bila teška i krvava, pokazuje i njihov položaj, po kojemu su lako bili izvrgnuti napadajima neprijatelja. U gradu Kalniku imamo nekoga svjedoka njihove starije prošlosti. Svakako je čudan slučaj, da je kalničko područje sa svih strana opkoljeno područjem križevačkim, da su zemlje jedne pomiješane sa zemljama drugim, te da ima zemalja kalničkih onako daleko od njihova središta, kako je to na Velikoj, u Dubovcu ili Ravnu. Bit će da su plemeniti Kalničani tvorili s plemenitim Križevčanima jednu plemensku zajednicu, pa su se kasnije od njih odijelili. Tome je dijeljenju glavnim uzrokom moglo biti dizanje čvrstoga branika na Kalničkoj gori mjesto za obranu malo vrijednoga križevačkoga grada u ravnici. Posebnu su ulogu imali plemeniti Križevčani po hrvatski narod odsudne godine 1102. Prema vijesti u jednome spisu, koji se navodno čuvao u arhivu Zrinskih, Križevci su bili mjesto, gdje su se Hrvati na posredovanje biskupa Singiduna izmirili s Kolomanom i gdje je zagarantovan od Kolomana daljnji opstanak nekojih prerogativa dvanaestero hrvatskih plemena. 152 Uz biskupa Singiduna bit će da su i plemeniti Križevčani vršili posredujući! ulogu, koja se posebno imala ticati dvanaest hrvatskih plemena, nosilaca hrvatske državne vlasti, i njihova posebna položaja, kojega su uživali medju ostalim hrvatskim plemenima, a s kojega su dolaskom Arpadovića nužno morali biti potisnuti. Naša se tvrdnja ne temelji samo na vijesti arhiva Zrinskih, što nam ju je sačuvao kanonik Baltazar Adam Krčelić u svojoj povijesti zagrebačke crkve, već mislimo, da imade za sudjelovanje Križevčana kod sklapanja t. zv. pacta conventa još poseban jedan dokaz. Naše je mišljenje, da je Izak praotac Jakše, Junka i Jurja, koji je dvaput uveo zagrebačkoga biskupa u posjed šume Dubrave, istovjetna osoba s Izakom, koji se spominje odmah poslije biskupa zagrebačkoga Singiduna na prvom mjestu medju potpisima Kolomanovih župana na povelji Kolomanovoj od godine 1102., danoj opatičkome samostanu sv. Marije u Zadru. 153 Sigurno je, da je nadbiskup Felicijan u parnici, koja je svojim uzrocima sizala u doba kralja Vladislava Svetoga i Kolomana, a započela već za sina Kolomanova Stjepana, za pristava, koji je po svojoj službi ujedno imao biti i glavni svjedok, birao čovjeka, koji je bio 152 Kerchelich : Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus I pg. 74. 153 Cod. II. No 6. p. 10. 1102. Za istinitost isprave vidi: Dr. Ferdo Šišić, Kralj Koloman i Hrvati godine 1102. III. str 63.-96.
