VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)
Strana - SVESKA 1 - 66
66 menu zajednički zemski župan. On je bio prisutan kod svih pravnih promjena zemalja plemenitih ljudi, a uza nj su bili prisutni i bliži rodovi. No kako se daleko prisustvovanje srodnika gdjekojiput znalo protegnuti, svjedoči primjer, što je kod prodaje zemalja plemenitih Poljančana Tomi sinu Hezinu bio prisutan Farkaš sin Cakanov. 141 Baštinske zemlje, ako izumre porodica vlasnika, pripadaju kao zajedničke njegovu bližemu rodu, a ako takoga nije bilo, nijesu prvotno pripadale kralju, jer niti kralj nije imao samostalnih zemalja (koje ne bi bile gradske) u području križevačkom niti koji stranac, kome bi ih kralj bio poklonio. One su dakle morale pripasti cijelome plemenu — zemljama gradskim. 142 Niti je bez važnosti po cjelokupno shvatanje pravnoga snošaja križevačkih zemalja ni činjenica, da su pojedini križevački bližnji rodovi imali zajedničkih zemalja još u trinaestom vijeku. Tako su zemlje Jakše, Jurja, Vratine i Junka u Ravnu, kako pokazuje isprava bana Opoja od godine 1238., bile njima zajedničke, te im-ih ban Opoj zajednički potvrdjuje. Još je značajnija isprava za Dubovac, gdje Jakša zastupa sve svoje spomenute srodnike. 143 Zajedničkih su zemalja imali Junko, Farkaš sin Isov, Juraj i njihovi srodnici u Žabnici, jer je Farkaš prodao Junku svoj dio „kako je pomiješan pod zajedničkim skupom medja zemalja njegove generacije". 144 Konačno su bile i zajedničke zemlje roda Grobićeva, što su ih prodali godine 1276., 1277. i 1279., jer pojedine generacije toga roda prodaju „dijelove zemlje, koji njih pripadaju" ili sav dio, koji su dobile od svojih srodnika „pravom baštinskim zajednički", ili „dio zemlje šumske, koji pripada njihovu dijelu", a sve su zemlje jedne kraj drugih, što znači, da su netom podijeljene. 145 Nakon svega, što je rečeno, jasno je, da je svemu unutrašjemu pravnome sastavu križevačkih zemalja i svim pravnim odnošajima, što ih na njima vidjamo, uzrok u nekom jedinstvenom shvatanju posjeda, posljedici jedinstva plemenskoga. Jedinstvo plemensko stvorilo je shvatanje jedinstva posjeda, a ovo opet sve one odnošaje, koji nam se u prvi mah čine tako zanimivim, ali jednako i nerazumljivim. 1 * 6 111 Cod. VI. No 243. p. 289. 1279. 142 I tu je kralj pravo grada i plemena protegnuo na sebe. 143 Cod. IV. No 67. p. 71. No 68. p. 72. 1238. 144 Cod. IV. No 502. p. 578. 1254. 145 Cod. VI. No 243. p. 289. 1279. Cod. VI. No 161. p. 174. 1276. Cod. VI. No. 170. p. 184. 1277. Cod. VI. No 180. p. 198. 1277. 146 Madžarski su historici došli na ideju, da su uredbe gradskih zemalja i gradskih plemenitih pripadnika osnovali madžarski kraljevi i madžarski osvajači, koji su osvojili svu Hrvatsku i medju sobom je podijelili nekako onako, kako je i Vilim usvojitelj svojim vojnicima podijelio Englesku. Ako je tako, onda žalimo madžarske osvajače i okrutnu njihovu sudbinu, koja ih je još u dvanaestom vijeku tako katastrofalno uništila, da ne ostaviše „ni sluha ni duha", a još više žalimo madžarske historike, koji ne mogu, da udju u trag toj katastrofi, da nam je opišu. S opijevanjem se ne zadovoljavamo.
